Povodom 19. godišnjice parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, o koristima koje je donio, uređenju BiH, kao i mogućnostima izmjene za AA su govorili profesor i studenti sarajevskih univerziteta
Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum, prije 19 godina službeno je okončao četverogodišnji rat u ovoj državi.
Dejtonski mirovni sporazum, pored dugo očekivanog mira u BiH, donio je novo ustavno uređenje, koje je kroz godine postalo jedan od najvećih problema u funkcionisanju same države i velika prepreka BiH na njenom evropskom putu.
Profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) Mirsad Karić, u izjavi za AA, povodom 21. novembra, 19. godišnjice parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, rekao je kako cilj sporazuma nije nikad bilo stvaranje funkcionalne države.
“Glavni cilj Dejtonskog mirovnog sporazuma bilo je zaustavljanje rata. Njegov cilj nije bilo stvaranje funkcionalne države. Ovaj sporazum zamišljen je kao prelazna faza, period, tokom koje se treba donijeti Ustav koji će omogućiti normalno funkcioninisanje i razvoj države. Međutim, to se do danas nije desilo. Bilo je pokušaja, kao što je Aprilski paket iz 2006. godine. Trebali su da se donesu amandmani na Ustav same države, ali nisu. I do danas, od 2006. do 2014. godine nije bilo pokušaja da se donesu neki amandmani“, pojasnio je Karić.
– Političke elite ne žele funkcionalnu državu –
Uzimajući u obzir iskustvo od proteklih 19 godina, smatra da uskoro neće doći do većih promjena kada je u pitanju Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH, posebno ako ne bude snažnog uticaja međunarodne zajednice.
“Ako ne bude uticaja međunarodne zajednice, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, sumnjam da će doći do ozbiljnijih promjena kad je u pitanju sam Aneks 4 Dejtonskog ugovora“, poručio je Karić.
Ipak, kako je istakao, ne može se reći da se Dejtonski ugovor iscrpio do te mjere da ga je više nemoguće koristiti i da se iz njega ne može više izvući dobro ovoj zemlji.
“Mora se uzeti u obzir struktura same zemlje, a u isto vrijeme i volja političkih elita da donesu dobro BiH. Treba da znamo da dvije trećine političkih elita, u velikoj mjeri, ne žele funkcionalnu državu. Političke elite iz Republike Srpske na svaki način pokušavaju smanjiti ovlasti i snagu države i pojačati svoje institucije. A političari iz Federacije BiH, možemo reći da zloupotrebljavaju patriotizam prema BiH. Političari iz FBiH govore da žele pojačati institucije države, a s druge strane malo toga rade u praksi“, smatra Karić.
On tvrdi da je sa postojećim sistemom teško uspjeti u evroatlantskim integracijama, ali i da to nije nemoguće. Kada su evroatlantske integracije u pitanju, Karić smatra da je najveća odgovornost na bošnjačkim političkim elitama.
“Pitanje je koliko su bošnjački političari mudri i spremni da izvuku maksimum iz ove situacije. Ako nisu u stanju da promijene Dejtonski sporazum, ako nisu u stanju da promijene Ustav BiH, koliko su onda u stanju da se izdignu iznad svega toga, da izvuku maksimum, da učine da ih i Srbi i Hrvati privole, kako njih, tako i ovu zemlju, sve s ciljem da se radi u interesu BiH? Kažem da je najveća odgovornost na bošnjačkim političkim elitama, jer su Bošnjaci većina u ovoj državi, ali i isto tako zato što Bošnjaci nemaju druge alternative. Ovo je naša jedina država i mi ne možemo ići ni na Istok, ni na Zapad. Ipak, jačanje Bošnjaka ne znači slabljenje Srba ili Hrvata. Jačanje Bošnjaka znači jačanje same države, a vjerujem da bi to donijelo dobro svim narodima u BiH“, zaključio je Karić.
– Mladi se nadaju promjenama –
Fahira Vroda, studentica treće godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu kaže da se na ovom fakultetu uči o Dejtonskom sporazumu, bazirajući se većinom na njegov kontekst i posljedice.
“Rijetko se osvrćemo na to kako da prevaziđemo situaciju koja je nastala nakon Dejtona i da napredujemo kao društvo. Dejtonski mirovni sporazum trebao je biti privremeni akt da se zaustavi nasilje i pokuša uspostaviti stabilnost u regiji. Nažalost, mi smo previše vremena izgubili do sad i nismo poduzeli konkretne korake kako bismo nešto promijenili. Ja se nadam da će se to desit uskoro“, izjavila je ona.
Fahira smatra da u BiH nedostaje centralna vlast, konsenzus i da se BiH previše oslanja na vanjske aktere.
“Mislim da još uvijek postoje ljudi koji smatraju da ne treba postojati ova država. Sve dok postoji takav uticaj, nećemo moći da napredujemo. Nadam se da se više nećemo obazirati na komplekse od ranije i da ćemo napokon raditi u svom interesu“, poručila je studentica prava.
Jasenko Jovančić student pete godine na Fakultetu političkih nauka kaže da je na njegovom fakultetu učenje o Dejtonu neminovno i smatra da su studenti ovog fakulteta dobro upućeni o Dejtonskom sporazumu.
“Dejtonski sporazum je mač sa dvije oštrice. FBiH će uvijek naginjati ka tome da se Dejton, kao mirovni sporazum koji je prije svega zaustavio rat, što je njegova glavna prednost, ukine, dok RS bazira svoju ustavnost i entitet upravo na Dejtonu. Smatram da je potrebna konferencija, koja bi taj sporazum nekako transformisala na način da bi obje strane bile zadovoljne. Ja se nadam da će se to desiti u skorije vrijeme. Očekujem od nove vlasti da imaju tu odgovornost, jer vidimo koliko je zemlja paralisana, koliko se troše javna sredstva upravo zbog komplikovanog političkog sistema u BiH“, izjavio je Jovančić.
Na današnji dan prije 19 godina u vojnoj bazi Wright-Patterson u gradiću Daytonu, u američkoj državi Ohio, parafiran je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum. Ovim dokumentom službeno je okončan skoro četverogodišnji rat, a Bosna i Hercegovina je ustrojena kao država tri konstitutivna naroda i ostalih, i dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske. Glavni akteri mirovnih pregovora bili su u konačnici i potpisnici Dejtonskog sporazuma – tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović u ime Bosne i Hercegovine, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman u ime te države i srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, u ime tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, 14. decembra 1995. godine u Elizejskoj palati u Parizu.