Građanski rat, izolacija i vojna diktatura pretvorili su Mianmar u jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta. Velik dio teritorija te države, pogotovo planinske predjele na sjeveru, kontroliraju razne gerilske i paravojne skupine.
Ne čudi da se lokalno stanovništvo u takvom okruženju okrenulo proizvodnji opijuma, a Mianmar je, poslije Afganistana, postao najvećim proizvođačem toga ključnog sastojka heroina.
Duž kinesko-mjanmarske granice, gdje je heroin lako dostupan, a broj ovisnika poprima šokantne razmjere, trgovci su u dućanima počeli vraćati igle umjesto sitniša, piše Global Post.
Mianmarski kjat toliko je inflacijom uništena valuta da svi radije koriste papirnate cigarete, slatkiše ili igle umjesto sitniša u vidu hrpe bezvrijednih novčanica.
Heroin je na sjeveru Mianmara dostupan svima. Doza se prodaje po cijeni od jednog dolara, a heroin se nudi na otvorenom, tik uz svježe voće i povrće.
Ulice i polja su zasijani odbačenim iglama, a u internetskim kafićima vise natpisi koji upozoravaju goste kako je drogiranje zabranjeno prilikom korištenja računala.
Lokalne udruge procjenjuju kako je 80 posto mladih u saveznoj državi Kachin, ovisno o opasnoj drogi. “Tu gdje mi živimo policija rijetko zalazi pa ljudi sami donose i provode zakone”, kaže Esther, osnivačica udruge za borbu protiv ovisnosti u Kachinu.
“U mnogim selima svaka kuća ima bar jednog ovisnika. Svi mi imamo osobne tragedije. Moj muž i sin također su se navukli na heroin te prodali sve što su mogli, čak i vreće sa zalihama riže”.
Ovisnici koji se požele izliječiti, pomoć mogu pronaći jedino u kampovima koje vode razne, evangeličke crkve. Kampovi se nalaze duboko u džungli, a nove pacijente zaključavaju u kaveze dok ne prođu najgori simptomi prestanka uzimanja heroina.
Ostanu li van kaveza, odmah će pobjeći kako bi pokušali kupiti novu dozu, kaže bivši ovisnik James Naw.
“Cijeli svijet je zamagljen. Boli te čak i povjetarac na koži. Sve ćeš napraviti za drogu”, ovako Naw opisuje svoje iskustvo s apstinentskom krizom i izlječenje u jednom takvom kampu.