SANSKI MOST – Najstarija stanovnica Sanskog Mosta, Mujesira Hajrić, napunila je ovih dana stotinu godina.
Starica kaže kako je zdravlje još dobro služi, te da se kreće i obavlja kućne poslove bez tuđe pomoći. Prisjeća se kako je prije punog jednog vijeka rođena u selu Bašići, nadomak Kneževa/Skender Vakufa, u višečlanoj zemljoradničkoj porodici.
“Oca nisam zapamtila jer je otišao u rat iz kojeg se nije vratio. Čuli smo da je poginuo negdje na frontu, u Rusiji. Živjeli smo teško, majka nas je podizala, a više smo bili gladni nego siti”, kaže Hajrićeva. Dodaje kako se udala prije navršenog punoljetstva, te je najveći dio životnog vijeka provela u selu Bastasi, nadomak Banjaluke, odakle joj je bio suprug. Kaže kako su skromno živjeli, te da je još kao mlada žena ostala udovica.
U braku je izrodila petoro djece, ali niko od njih danas nije među živima. Starica se s tugom prisjeća kako su joj dva sina poginula nesrtenim slučajem, a preostali sin i dvije kćeri umrli su prirodnom smrću. “Nema ništa gore nego kada roditelji nadžive svoju djecu. Često mislim na njih, najčešće mi se pojavljuju u snovima”, kaže starica. Iako je preživjela brojne teške trenutke u životu, kaže kako joj je ovaj posljednji rat bio najgori.
Zbog ratnih dešavanja morala je napustiti kuću, a sada živi skupa s jednim unukom i njegovom porodicom u selu Kruhari, nadomak Sanskog Mosta.
Iako ima ukupno jedanaest unuka i brojne praunuke koji su razasuti širom svijeta, starica kaže kako je malo ko od njih posjećuje ili se interesuje za nju.
Dodaje kako nema posebne tajne za dugovječnost. “Nikada nisam pretjerano pazila na zdravlje, ali je sudbina tako udesila da su me zaobišle razne boleštine.
Najviše problema imam s reumom, bole me kičma i noge te se u zadnje vrijeme teško krećem”, dodaje starica. Ipak, ostali ukućani kažu kako ona i u poznim godinama vrijedno radi kućne poslove te da ne dozvoljava da to umjesto nje uradi neko drugi.
Dodaju kako starica prva ustaje i posljednja liježe pazeći da u kući sve bude na svom mjestu.