U zaseoku Talaje, njegovom rodnom mjestu na najistočnijem dijelu općine Runovići, gdje Imotska krajina graniči sa vrgoračkim krajem i gdje se stanovnici po zaseocima na prste mogu brojati, Ivan (82) je u proteklih deset godina prkosio samom sebi, a onda i svima ostalima kada je odlučio izgraditi cestu do svog zaseoka.
Saobraćajnicu dugu 500 metara, koja vodi od glavne lokalne ceste, odlučio je izgraditi kako on i sumještani ne bi više trebali voziti zaobilazno do svojih Talaja.
– Ovo vam je prije deset godina bila tek ”oputina” kojom nije moglo natovareno magare proći, a kamoli automobili – priča Ivan, pokazujući od prije nekoliko dana svježe asfaltiranu cestu.
Godinama je radio u tuđini, a san o povratku u Talaje mu se ostvario 2000. godine kada je otišao u penziju. Te godine Ivan je donio odluku da će izgraditi 500 metara dugu cestu kako ne bi više kružili do svog zaseoka.
Navikao u tuđini na rad, uzeo je mašklin i lopatu i, kako je rekao, “uz pomoć Božiju”, 16. maja 2006. krenuo probijati put za koji nije mogao ni sanjati da će ga probijati dugih deset godina. Trebalo je dosta novca te je Ivan kucao na općinska i županijska vrata, i to bezuspješno. Tada mu je, kaže, proradio inat, pa je sam radio ono za što se trebala pobrinuti općina.
– Neću ja o parama, mislit će ljudi da se žalim, da prosim. Samo da se zna ovo zadnje tamponiranje i asfaltiranje i radovi došli me oko 143.000 kuna. Častio sam svakog ko mi je pomogao i hvala im – priča Ivan.
Kako saznaje portal 24sata.hr, na cestu je ukupno potrošio 25.000 eura, od čega su mu prijatelji donirali 2.500 eura. Uz to je minerima zavrtio i dva janjca za čišćenje najgorih stijena.