Selim Mustafić iz sela Pobuđe kod Bratunca vratio se u svoj rodni kraj sa suprugom i djecom 2000. godine, odlučivši da se baviti stočarstvom kako bi porodici obezbijedio sigurnu egzistenciju. Posjeduje stado krava i ovaca, a obrađuje i oko 100 dunuma zemlje.
“Nakon rata nisam imao kuću, niti sam imao ikakvih primanja pa mi je iz tih razloga najveća želja bila da se vratim u rodni kraj. Organizacija IRC mi je obnovila kuću”, kaže ovaj povratnik, ističući da je u početku bilo teško, ali da se već 2005. godine život normalizuje.
Navodi da je najbolji osjećaj biti “svoj na svome” te dodaje da se od poljoprivrede kojom se bavi ne može obogatiti, ali se može lijepo živjeti.
Kaže da im je za održiv povratak najviše pomogao Razvojni program UN-a (UNDP) u Srebrenici koji je povratnicima kroz različite projekte pružao podršku, te je od ove agencije dobio šest junica i počeo se baviti proizvodnjom mlijeka.
“Danas mlijeko prodajem mljekarama Mig Gradačac i sasvim solidno živim od svog rada”, poručuje Mustafić i navodi da podsticaje dobiva od Ministarstva poljoprivrede RS-a.
“Ako je mlijeko ekstra klase, to jest evropskog kvaliteta, onda je podsticaj 30 feninga po litru, ali to rijetko neko uspijeva. Podsticaj koji dobijam je 10 feninga po litru prodatog mlijeka. Otkupna cijena mlijeka je nekad 0,54 feninga, a nekad 0,50, a kada je ekstra klasa onda je 0,60 feninga po litru”, pojašnjava Mustafić.
Zaključivši da je zadovoljan životom nakon povratka u svoje rodno mjesto, upućuje i apel vlastima da više vode računa o mladima i da im osiguraju bolju budućnost.
“Ukoliko niko ne povede računa o mladima, bojim se da ovdje neće biti života, jer svi će otići gdje su bolji uslovi. Ipak, više volim da moj sin radi u Bratuncu, nego u inostranstvu. Ko hoće raditi može solidno živjeti od poljoprivrede, iako je posao težak”, ističe ovaj povratnik u bratunački kraj.