Četiri minute nakon ponoći Aluminij d.d. Mostar iskopčan je s visokonaponske mreže. Tako se ostvario najcrnji scenarij.
Inače, nagli prestanak rada pogona znači hlađenje tekućeg metala u proizvodnim ćelijama, što vjerovatno predstavlja i trajni prestanak rada nekadašnjeg hercegovačkog giganta.
Kolapsom Aluminija pozabavio se i urednik FTV-a Boris Šiber, čiji status sa Facebooka prenosimo u cijelosti:
– Revizori su naveli da je prosjećna plaća u Aluminiju 2013. godine iznosila 3.210 KM, a da je plaća bivšeg direktora Aluminija Ive Bradvice iznosila 20.036 KM. Bivši direktor Mijo Brajković je u dva navrata na ime nagrade primio oko 400.000 KM s računa mostarske firme.
Evo jednostavne matematike – da je prosječna plaća u Aluminiju, firmi koja posluje sa gubicima i duguje milione KM bila na nivou tadašnje prosječne plaće Federacije BiH (815 KM), razlika bi bila 2.395 KM (3.210-815=2.395). Pomnožimo tu razliku sa brojem radnika i dobijemo mjesečnu razliku od 2.155.500 KM (2.395×900=2.155.500). Pomnožimo sa 12 mjeseci i vidimo da su uposleni godišnje (nepravedno) uzimali od svoje firme sebi 25.866.000 KM!!! Pomnožimo to sa zadnjih 15 godina, koliko traju problemi, i cifra je 387.990.000 KM, tj. upravo onoliko koliko duguju i zbog čega se firma gasi.
I sada se pitamo ko je uništio Aluminij?
P.S. Liječnici u u HNŽ-u, nakon 8 godina osnovne škole, 4 godine srednje škole, 6 godina fakultetskog obrazovanja, 4-6 godina specijalizacije, 2-4 godine subspecijalizacije imaju plaću 1.200 KM. Nisam našao podatak koja je prosječna plaća u zdravstvenom sektoru HNŽ-a, ali lako je pretpostaviti.
Zaboravih na doprinose plaćene na višak od 2.395 KM. puta 900 radnika, puta 12 mjeseci, puta 15 godina… rezultat je dodatnih 271.593.000 KM, sabrano sa prijašnjom računicom iznosi 659.583.000 KM, stoji u Šibrtovom statusu.
Podsjetimo, Aluminij je zapošljavao oko 900 radnika, a kompanija je imala godišnji promet od 320 miliona konvertibilnih maraka, dok je oko 20 posto kapaciteta Luke Ploče bilo vezano uz ovu kompaniju.
Najveći dioničar društva je Vlada Federacije BiH s udjelom od 44 posto, dok su mali dioničari radnici također suvlasnici 44 posto udjela, među njima i hrvatska Vlada s udjelom od 12 odsto.