Ibrahim Bilajbegović iz Sanskog Mosta, iako je nedavno napunio 85 godina života, i danas redovno prima i uslužuje mušterije u svojoj berberskoj radnji, koja se nalazi u centru ovog grada.
“Zdrav sam i na nogama, ruke mi ne drhte i dok je tako, neću se odreći rada. Nažalost, mnoge moje stare mušterije, koje su decenijama dolazile, odavno su napustile ovaj svijet, ali sada dolaze mlađi”, kaže najstariji berberin na području Unsko-sanskog kantona.
S ponosom ističe kako je u prošlosti više od 30 učenika sticalo znanja u ovoj radnji, te da su i članovi njegove porodice morali da ga izuče u berbernici koja je otvorena sada već daleke 1950. godine.
U radnji Bilajbegović i danas čuva mnoge alate koji ne mogu da se vide u drugim salonima, počevši od kamena i kajiša za oštrenje brijača pa do klupa za mušterije gdje se uz kafu čitaju novine.
“Zanat se nekada nije mogao izučiti za tri godine, kao danas. Prvo si morao da budeš šegrt tri godine, pa četiri godine kalfa, pa tek onda dobiješ diplomu da sam možeš da radiš”, kaže popularni sanski “brico”.
Dodaje kako je kao šegrt, ustajao prije svitanja, išao od kuće do kuće i sapunom mazao domaćine, a majstor je dolazio i brijao.
Kaže kako se u to vrijeme plaćalo u naturi, pšenicom ili kukuruzom. “Kasnije, kada sam postao majstor, moji učenici su učili zanat po kućama. Ja sam imao sreću ili možda nesreću da kod tri majstora učim zanat. Razlog što sam mijenjao majstore bile su batine koje su šegrti dobijali, a ja nisam trpio batine”, kaže Bilajbegović.
Zadovoljan je, naglašava, što je njegov unuk Admir nastavio porodični zanat, tako da danas njih dvojica zajednički šišaju i briju Sanjane. Njihova berbernica je i jedno od omiljenih mjesta gdje se okupljaju i druže ovdašnji stanovnici, a tu mogu i da čuju “friške” informacije o svim događajima u gradu.
Izvor: Nezavisne novine