Dok se čeka posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, razmatra se najnovija odluka dva člana Predsjedništva BiH koja je izazvala kontroverzu među političkim akterima. Odluku je donijela većina koja uključuje bošnjačkog i hrvatskog člana, a time je preglasan srpski član. Ovaj članak će razjasniti ko zapravo ima konačnu riječ u ovim pravnim situacijama.
U Republici Srpskoj vladajući režim često ističe da će ustavni sporovi biti riješeni u Narodnoj skupštini. To znači da bi, ukoliko poslanici skupe dvotrećinsku većinu, mogli potvrditi veto srpskog člana Predsjedništva BiH. Međutim, ovo shvatanje je netačno jer konačnu riječ zapravo ima Ustavni sud BiH.
Razlozi za ovo nerazumijevanje leže u povijesnim greškama donesenim tokom pregovora u Dejtonu 1995. godine, kada je Slobodan Milošević, u svojstvu vođe srpske delegacije, pristao na odredbe koje su uključene u Ustav BiH, posebno one koje se odnose na nadležnosti Ustavnog suda BiH. Ustavom je propisano da je Ustavni sud jedini nadležan da odlučuje o sporovima koji se jave između BiH i jednog od entiteta.
Konačna nadležnost Ustavnog suda BiH znači da se odluke Narodne skupštine mogu dovesti u pitanje, te ocijeniti da li su u skladu sa Ustavom BiH. U slučaju spora koji potiče iz odluke o konačnom povjerenju između članova Predsjedništva, Ustavni sud može odlučiti o ustavnosti takvih odluka.
Za pokretanje takvog postupka potrebna je samo jedna osoba iz Predsjedništva, predsjedavajući Savjeta ministara, ili četvrtina članova pojedinih domova Parlamenta BiH ili zakonodavnih organa entiteta. U takvim situacijama, Ustavni sud ima konačnu riječ, koja prevazilazi odluke entitetskog parlamenta.
Odluka Ustavnog suda može, dakle, proglasiti neustavnom odluku Narodne skupštine Republike Srpske koja podržava veto srpskog člana Predsjedništva, posebno u kontekstu imenovanja članova Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika.
Gledajući iz ugla normi Ustava BiH, jasno je da postoji pravno definisana putanja koja dovodi u pitanje stanje u Republici Srpskoj. Ovaj članak je namijenjen kao podsjetnik na posljedice ustavnih dogovora iz Dejtona, koji su, premda spornog karaktera, sada postali dio ustavnopravne stvarnosti.
Nažalost, Republika Srpska se suočava s ozbiljnim izazovima unutar ovog ustavnopravnog okvira.