Ermin Mahmić jedan je od mladih fudbalera o kojima se posljednjih mjeseci sve više govori u evropskom fudbalu. Sjajnim partijama u dresu Slovana iz Libereca privukao je pažnju javnosti, ali i stručnog štaba reprezentacije Bosne i Hercegovine, nakon čega je i zvanično stekao pravo nastupa za Zmajeve, pišu Sportske.ba.
Rođen i odrastao u Austriji, ali srcem snažno vezan za Bosnu i Hercegovinu, Mahmić otvoreno govori o svom putu, porodici, reprezentaciji BiH, idolima, ambicijama i velikim snovima koje želi ostvariti u karijeri. U razgovoru za Sportske otkrio je kako je izgledao prvi kontakt sa Emirom Spahićem, koliko mu znači podrška navijača, ali i gdje vidi svoju budućnost u narednim godinama.
Iako je odrastao u Austriji, njegovi korijeni snažno su vezani za Bosnu i Hercegovinu. Porodica vodi porijeklo iz Krajine, a dolasci u BiH obilježili su njegovo djetinjstvo.
Tata je rođen u jednom malom, prelijepom mjestu Mahmić Selo, opština Bosanska Krupa, a mama u mjestu Pokoj kod Bihaća. Putevi su ih odveli do Austrije (Wels), tamo su se upoznali i tu i dalje žive. Pitate odakle sam ja, pa odatle odakle su mi roditelji. Uvijek sam volio dolaziti u BiH, provoditi raspuste kod svoje nane Katke, strine i strike.”
Odluka da igra za Bosnu i Hercegovinu izazvala je brojne reakcije, posebno među našim ljudima u Austriji, od kojih je dobio veliku podršku.
“Reagovanja naših ljudi u Austriji su svakako pozitivna i od mnogih sam dobio podršku. Austrijski mediji tu i tamo, većini nije bila jasna moja odluka.”
“Ti ćeš biti Bosančeros”
Za Ermina Mahmića dres Bosne i Hercegovine nije samo sportski cilj, već priča koja traje od djetinjstva. Ljubav prema reprezentaciji naslijedio je u porodici, a upravo zbog toga ovaj trenutak za njega ima posebno emotivnu vrijednost.
“To je nešto nezaboravno. Dok sam bio mali, tata mi je kupovao samo dresove Bosne i Hercegovine i uvijek mi je govorio: ‘Ti ćeš biti Bosančeros’, a njegov idol je bio i ostao Pape (Safet Sušić).
Sve do sad osjećaj je bio tu i tamo, igrajući za mlađe generacije, a sada je drugačije i to je ono što sam uvijek želio. Sada uzbuđenje raste, srce kuca jače, divan je to osjećaj. A i moji roditelji su ponosni, mom didi je srce na mjestu i to im je zahvalnost jer su se puno toga odricali zbog mene.”