Preko puta Memorijalnog centra u Potočarima nalazi se cvjećara i suvenirnica, čija je vlasnica šestedestdvogodišnja Fadila Efendić, majka Srebrenice, koja je tokom srebreničkog genocida izgubila muža Hameda i sina Fejzu, ali i brojne članova uže i šire familije.
Fadila svakog dana gleda u mezar svog muža koji je ukopan 31. marta 2003. godine te sina, koji je imao nepunih 20 godina kada je ubijen, a svoj vječni smiraj je pronašao ove godine kada je u Memorijalnom kompleksu ukopan sa još 408 nevinih žrtava.
“Kada sam tu, isto kao da sam s njima. Ovog 11. jula, kada mi je bilo najteže nisam bila sposobna da radim, ali sam bila ovdje. Jer, ne mogu da budem nigdje drugo. Ako sam ovdje, ja mislim da sam blizu njih. Oni su mrtvi ali vide i ne bih mogla biti na drugom mjestu”, kaže Fadila u razgovoru za Fenu.
Ova srebrenička majka u Potočarima živi sama u svojoj kući u koju se vratila 2002. godine, kada je bila jedna od prvih povratnika.
Iako njena kćerka sa svojom porodicom živi u Sarajevu, Fadila se, premda je bilo teško, odlučila na povratak u svoje Potočare.
“Najteže je bilo to što sam se vratila sama i u devastiranu kuću. Četiri godine nakon povratka ovdje, odlučila sam da nešto moram raditi, da ne mogu sve da stignem od penzije, invalidnine. Došla sam na ideju da bih mogla prodavati cvijeće jer sam prije rata radila 20 godina u trgovini, i htjela sam to sve na neki način iskoristiti”, priča Fadila.
Posjetitelji koji dođu u obilazak Memorijalnog centra svrate i u Fadilinu suvenirnicu koja radi svaki dan od 08.00 do 19.00 sati tokom cijele godine.
“Ta ideja se ne bi ni rodila da nije bilo projekta “Potočari u cvijetu” Udruženja Snaga žene i Branke Štauber-Antić iz Tuzle koji su mi pomogli da ostvarim svoju ideju. Počela sam raditi s cvijećem u julu 2006. godine. Svaki početak je težak, ali ja nisam htjela odustati. Ovdje se cvijeće baš ne prodaje. Dolaze ljudi sa svih strana, ali svijet nema tu naviku i slabo kupuje cvijeće”, dodaje Fadila.
Objašnjava da je to bio razlog da, pored cvijeća, počne prodavati i knjige o Srebrenici na bosanskom ali i na engleskom i njemačkom jeziku, pa majice s natpisima o Srebrenici i razne druge suvenire koji govore o ovom gradu i stradanju nevinih ljudi u genocidu.
“Od otvaranja radnje, nisam nikad dana prekidala s radom. U januaru nema nikoga, ali ja presjedim. Nisam htjela odustati, treba dosta strpljenja i napora i onda dođu rezultati”, navela je Fadila.
U njenoj suvenirnici stranci najčešće kupuju knjige o dešavanjima u Srebrenici na engleskom jeziku, DVD, poneku majicu s dovom na engleskom, a bh. građani i oni iz dijaspore obično kupuju nešto što obilježava genocid u Srebrenici, majice s natpisom Srebrenice, privjeske za ključeve, tespihe, suvenire u bakru, slike Memorijalnog centra.
Ove godine Fadila je, povodom ukopa svog sina, štampala 217 majica i poklonila ih posjetiocima Potočara. Na majici je pisalo “217 x Fejzo 1975-1995 SREBRENICA”, a što je podsjećanje na činjenicu da je u genocidu u Srebrenici ubijeno i 217 vršnjaka njenog sina, koji su rođeni 1975. godine.
Fadila kaže da je najviše posjetilaca Memorijalnog centra u julu i augustu kada dolaze građani BiH iz dijaspore, porodice žrtava i drugi posjetioci iz svih krajeva BiH. Ali, kako kaže, dolaze i ljudi iz Evrope, Amerike, iz cijelog svijeta, grupno ili pojedinačno.
Uprkos vlastitoj tragediji, ova srebrenička majka je smogla snage da se vrati u Potočare i jedna je od svijetlih primjera povratnika. Kaže da su joj njeno troje unučadi svijetla tačka u životu, ali i njena suvenirnica joj pruža nadu za život.
“Ova radnja je nada mog života, iako nemam veliku zaradu, jer mušterije ne dolaze redovno. Bez obzira na sve, život ne bih mogla zamisliti nigdje drugo, na nekom drugom mjestu”, zaključuje Fadila.
(Fena)