Istraživanje objavljeno u časopisu “Social Psychological and Personality Science” donosi zanimljive uvide u percepciju seksualnog iskustva kod muškaraca i žena. U njemu je učestvovalo više od 340 ispitanika iz Njemačke, a rezultati pokazuju različita mjerila društvene prihvatljivosti seksualne prošlosti između spolova.
Istraživanje je ispitivalo stavove ispitanika o fiktivnim osobama starim 25 godina, analizirajući broj seksualnih partnera, učestalost odnosa, masturbaciju, fantazije i druge aspekte intimnog života. Zanimljivo je da su kao poželjni obrazci pokazali da ispitanici nisu favorizovali ni minimalno ni maksimalno seksualno iskustvo, već su najbolji rezultati zabilježeni u “sredini”.
Ova “sredina” nije identična za oba pola. Muškarci sa višim brojem seksualnih iskustava prolaze bolje na procjenama u poređenju sa ženama sa istim nivoom aktivnosti, dok je kod žena manji broj partnera bio bolje prihvaćen nego kod muškaraca. Ovo sugerira da dvostruki standardi, iako su se možda promijenili, još uvijek nisu nestali.
Idealni broj seksualnih partnera prema spolovima
Prema istraživanju, idealni broj seksualnih partnera za muškarca iznosi četiri do pet, pri čemu bi dvije do tri od tih partnerica trebale biti neobavezne. S druge strane, žene su ocijenjene sa nižim brojem, od dva do tri partnera, sa jednim do dva neobavezna. Ovo ne znači nužno da bi istraživači sugerirali kako je to “optimalno”, već ukazuje na to kako ljudi procjenjuju seksualnu prošlost drugih.
Razlike u percepciji ne završavaju samo na broju partnera; ispitanici su imali drugačije stavove i kada je riječ o godinama prvog seksualnog odnosa. Najprihvatljivije godine za muškarce su bile između 18. i 20. godine, dok je za žene to bilo između 16. i 18. godine.
Mjerila za učestalost i fantazije
U vezi sa učestalošću seksualnih odnosa, muškarci su najpozitivnije ocjenjivani kada su imali odnose četiri do pet puta sedmično i masturbirali tri do četiri puta sedmično, dok su kod žena ti brojevi bili tri do četiri seksualna odnosa i dva do tri masturbacije sedmično. Također, ispitanici su imali nepisane “kvote” za seksualne fantazije, gdje se muškarcima preporučivalo tri puta dnevno, a ženama dva puta.
Jedan od najzanimljivijih nalaza istraživanja jeste da i ekstremi nisu bili posebno poželjni kod oba pola. I kod muškaraca i kod žena, najbolje su ocijenjene umjerene vrijednosti. Granice umjerenosti se, međutim, razlikuju: muškarcima se dozvoljava nešto bogatija seksualna prošlost u odnosu na žene, što jasno ukazuje na postojanje tradicionalnih obrazaca procjenjivanja seksualnog ponašanja.
Istraživanje implicira da broj partnera nije presudan faktor za ocjenu karaktera ili sposobnosti izgradnje zdravog odnosa, već odražava društvenu percepciju i dvostruke standarde. U konačnici, rezultati naglašavaju potrebu za osvještavanjem ovih percepcija u kontekstu savremenih normi i vrijednosti.