Javne nabavke jedna su od najkorumpiranijih oblasti u Bosni i Hercegovini. I sam Zakon o javnim nabavkama stalno je podložan kritikama. Gotovo da nema dana da ne stigne žalba neke kompanije u procesu javnih nabavki. Ko se i zašto odnosi “domaćinski” prema budžetskom novcu.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) kreirao je jedinstvenu online bazu podataka o javnim nabavkama, kako bi građanima olakšao uvid u javnu potrošnju i ponudio informacije o tome kako i od koga institucije i javna preduzeća kupuju robu, usluge ili sklapaju ugovore o javnim radovima.
U bazi se nalaze podaci o 39.178 ugovora, koje su 828 institucija i javnih preduzeća sklopili sa 5.230 kompanija. Vrijednost ugovora je najmanje 6,2 milijarde maraka.
Nevjerovatno je šta sve može stajati u ugovorima za javne nabavke. Gradsko groblje Banjaluka prošle je godine na tenderu za nabavku pogrebne opreme izabralo firmu koja je ponudila rokove koji se ne broje danima, već praktično u minutama. I to u nevjerovatnih – “0,0833 dana“. I posao je dobio taj 30 posto skuplji ponuđač “Ptur” bb. Laktaši.
“Još je začuđujuće u svemu tome to što je ugovorni organ prihvatio takav rok isporuke iako je tražio u danima, a faktički je ponuđeno u dijelovima dana. Drugo, problem je i rok plaćanja koji je dat isto skoro dvije godine. Sve to zajedno upućuje na to da je tu došlo do namještanja tog tendera”, kazao je za N1 Igor Vukajlović iz Udruženja građana “Tender”.
Jedan od zanimljivijih slučajeva bila je i nabavka grudnjaka i alkoholnih pića za termoelektranu u BiH, a posebnu pažnju izazvalo je Ministarstvo pravde Federacije Bosne i Hercegovine koje je u julu 2013. godine za meso, mesnate prerađevine i suhomesnate proizvode izdvojilo 3.057.511,15 KM za sedam kazneno-popravnih zavoda u FBiH.
U online bazi podataka o javnim nabavkama Centra za istraživačko novinarstvo, dostupnoj od danas, nalazi se preko 39 hiljada ugovora koje su 828 institucija i javnih preduzeća sklopili sa preko 5 hiljada kompanija. Vrijednost ugovora najmanje je 6,2 milijardi maraka. Najviše su profitirale firme iz Sarajeva, te Banjaluke i Mostara. Polazište za ovakvu bazu su stalne sumnje u transparentnost.