U savremenom društvu tehnologija je postala neizostavan dio svakodnevnog života, no stariji građani često se sreću sa izazovima prilikom prilagođavanja digitalnim uslugama. Dok jedni uživaju u jednostavnosti elektronskih transakcija, drugi se bore s osjećajem isključenosti iz svijeta koji se ubrzano digitalizuje. Ovaj tekst istražuje prepreke s kojima se suočavaju stariji građani i važnost održavanja direktnog kontakta među ljudima.
U svijetu gdje su digitalne usluge postale norma, stariji građani često se osjećaju nesigurno. Banke nude online usluge, zdravstvene ustanove šalju obavijesti putem aplikacija, a računi se plaćaju elektronski. Dok mladima sve ovo predstavlja svakodnevicu, za dio starijih osoba to može biti ozbiljna prepreka.
Jedan penzioner s kojim smo razgovarali priznao je da mu savremena tehnologija nije bliska. Iako shvaća važnost digitalizacije, smatra da se pritom izgubila suštinska vrijednost – neposredni kontakt među ljudima. “Više volim prošetati nego provoditi vrijeme uz telefon, a aplikacije i brojne digitalne mogućnosti ne privlače me. Razumijem da se napredak ne može zaustaviti, ali sam uvjeren da je pretjerano oslanjanje na tehnologiju ljude na neki način udaljilo jedne od drugih,” ističe on za “Avaz”.
Ovo iskustvo otvara važna pitanja za mnoge starije građane: kako se snaći u društvu gdje je digitalna pismenost sve češće nužnost?
Pitanje zdravstva i plaćanja računa
Posebno osjetljiv aspekt ovih promjena odnosi se na zdravstvene usluge. Kada pacijent dobije obavijest o terminu pregleda putem Vibera ili neke druge aplikacije, pitanje je da li će znati pronaći i otvoriti tu poruku. Šta ako ne koristi pametni telefon, ne zna instalirati aplikaciju ili nema pomoćnike koji bi mu olakšali? Slične prepreke javljaju se prilikom korištenja elektronskog bankarstva, plaćanja računa ili pristupa javnim uslugama.
Za određene penzionere, tehnologija može postati vrijedan saveznik. Uz podršku djece ili prijatelja, uspijevaju usvojiti nove vještine poput korištenja videopoziva, slanja poruka ili rješavanja administrativnih poslova bez odlaska na šalter. Unatoč tome, mnogi od njih se suočavaju s nesigurnošću, strahom od grešaka i osjećajem da se od njih očekuje znanje koje nikada nisu imali priliku steći.
Problem nije uvijek u tome što stariji građani ne žele prihvatiti promjene. Mnogi su jednostavno odrasli bez pametnih telefona i interneta, a ubrzani tempo digitalizacije ne ostavlja dovoljno vremena za prilagođavanje.
Stvaranje ravnoteže između digitalizacije i ljudskog kontakta
Digitalizacija može olakšati život, ubrzati procedure i uštedjeti vrijeme, ali joj ne bi trebala biti cilj isključivanje pojedinaca iz društva. Kako se usluge sve više sele na internet, važno je osigurati da građani koji se ne snalaze s tehnologijom i dalje imaju pristup ljudskoj pomoći, jasnim uputama i mogućnostima završenja obaveza na tradicionalan način. Održavanje ljudskog kontakta i podrške neophodno je kako bi se svi članovi društva osjećali uključeno i cijenjeno.