Ipak, prijedlog još nije stigao do vlade, a unutar vladajuće koalicije nema saglasnosti o tome kako bi nova pravila trebala izgledati. Demohrišćani i socijaldemokrati i dalje su podijeljeni oko ključnih pitanja.
Merz je 13. oktobra, tokom Dana poslodavaca u Berlinu, ponovo otvorio ovu temu. Kao primjer naveo je kompanije u kojima zaposleni rade po 12 sati, tri puta sedmično, ocjenjujući da takav raspored nije izrabljivanje, već mogućnost fleksibilnijeg organiziranja radnog vremena za poslodavce i radnike.
Reformu je, međutim, usporilo Ministarstvo rada, koje je tada vodila Bärbel Bas. Ona je dan prije skupa podnijela ostavku na funkciju ministrice i kopredsjednice SPD-a, navodeći smrt pastorke, ali i javne napade kojima je bila izložena, uključujući one iz koalicije.
Šta bi se promijenilo u njemačkom zakonu o radu?
Osnovni problem proizlazi iz koalicionog sporazuma, kojim su se stranke obavezale omogućiti obračun radnog vremena na sedmičnom, umjesto isključivo dnevnom nivou.
Prema važećim propisima, radni dan u Njemačkoj u pravilu traje osam sati. Izuzetno može biti produžen na deset sati, ali se u periodu od šest mjeseci, odnosno 24 sedmice, mora ostvariti prosjek od osam sati dnevno.
Zakon dopušta rad šest dana sedmično, od ponedjeljka do subote, što znači da je redovna gornja granica 48 sati sedmično. Između dva radna dana zaposlenima mora biti osigurano najmanje 11 sati odmora.
Nacrt reforme, koji je Ministarstvo rada pripremilo u junu, nije predviđao potpuno ukidanje osmosatnog radnog dana. Duže radno vrijeme bilo bi moguće samo ako se poslodavci i sindikati o tome dogovore kolektivnim ugovorom i ako se dodatnim pravilima zaštiti zdravlje zaposlenih.
Uz to, prosječno radno vrijeme ne bi smjelo prelaziti 48 sati sedmično tokom 12 mjeseci.
Planirana je i obavezna elektronska evidencija radnog vremena. Za njeno uvođenje predviđeni su različiti rokovi, zavisno od veličine kompanije. Poslodavci s manje od 250 zaposlenih imali bi dvije godine za prilagođavanje, oni s manje od 50 zaposlenih pet godina, dok bi firme s najviše deset radnika bile trajno oslobođene obaveze elektronskog evidentiranja.
U raspravama se često spominje mogućnost rada od 13 sati dnevno. Međutim, ta brojka proizlazi iz računice prema kojoj se od 24 sata oduzima obavezni odmor od 11 sati. U stvarnosti bi trebalo uračunati i zakonom propisane pauze, uključujući 45 minuta odmora za rad duži od devet sati.
Poslodavci nezadovoljni, sindikati protiv reforme
Prijedlog Ministarstva rada naišao je na oštre kritike poslodavaca, koji smatraju da im se ne ostavlja dovoljno prostora za fleksibilno organiziranje rada.
Predsjednik Saveza njemačkih poslodavaca BDA Rainer Dulger ocijenio je da nacrt pokazuje nepovjerenje prema poslodavcima i zaposlenima.
Oliver Zander, direktor udruženja metalske industrije Gesamtmetall, smatra da se ne radi o reformi, već o „skupu maksimalističkih zahtjeva“.
Jedan od glavnih prigovora poslodavaca odnosi se na kolektivne ugovore. U Njemačkoj oni obuhvataju približno polovinu zaposlenih, što znači da bi druga polovina radnika ostala izvan mogućnosti koje bi reforma ponudila.
Sindikati, s druge strane, ne žele promjene postojećeg sistema. Predsjednica Saveza njemačkih sindikata (DGB) Yasmin Fahimi smatra da poslodavci ne nastoje poboljšati usklađivanje poslovnog i porodičnog života, već žele dobiti veću kontrolu nad radnim vremenom zaposlenih.
Prema istraživanju DGB-a, čak 98 posto zaposlenih prihvata predložene izmjene, ali ne želi raditi nakon 19 sati.
Silke Zimmer iz uprave sindikata Verdi upozorava da je postojeći zakon jedan od najvažnijih mehanizama zaštite radnika i da ga ne treba mijenjati. Protivi se čak i mogućnosti da se fleksibilnije radno vrijeme uvede samo kroz kolektivne ugovore.
Upozorenja zbog zdravlja i sigurnosti radnika
Protiv dužeg radnog dana ne iznose argumente samo sindikati. Istraživanja ukazuju na povećane rizike po zdravlje i sigurnost zaposlenih.
Rizik od nesreće na poslu ili tokom povratka kući nakon 12 sati rada dvostruko je veći nego nakon osam sati. U istraživanju Instituta WSI gotovo tri četvrtine ispitanika izrazilo je strah od posljedica radnog dana dužeg od deset sati.
Udruženje ljekara Marburger Bund upozorilo je da bi produženo radno vrijeme moglo ugroziti sigurnost pacijenata, posebno u zdravstvenom sektoru.
Fondacija Hans Böckler ukazala je i na posljedice po društveni život. Prema njenim upozorenjima, osobe koje rade duže od osam i po sati dnevno znatno se rjeđe uključuju u političke aktivnosti, volontiranje i druge oblike društvenog angažmana.
Novi ministar rada pred teškim zadatkom
Nakon odlaska Bärbel Bas, odluka o daljnjoj sudbini reforme nalazi se u rukama novog ministra rada Alexandera Schweitzera. On se još nije jasno izjasnio o najspornijem pitanju – hoće li fleksibilnije radno vrijeme biti moguće isključivo na osnovu kolektivnih ugovora.
Schweitzer je ranije podsjetio da je Njemačka tokom 2023. godine imala 1,3 milijarde prekovremenih sati, poručujući da su potrebni fleksibilni modeli rada koji odgovaraju životnim potrebama ljudi.
Njegov stav, prema dosadašnjim izjavama, ukazuje na to da problem ne vidi prvenstveno u nedovoljnom broju radnih sati, nego u načinu na koji se oni raspoređuju.
Dopredsjednik Ljevice Luigi Pantisano već je pozvao novog ministra da zaštiti postojeće dnevno ograničenje. Dirk Wiese, parlamentarni sekretar SPD-a, pokušao je ublažiti sukob, ističući da koalicioni sporazum ne predviđa potpuno ukidanje zakonskih zaštita, već uvođenje sedmičnog maksimuma uz digitalnu evidenciju kako bi se spriječili neplaćeni prekovremeni sati.
Dogovor ipak nije na vidiku. Koalicioni odbor je početkom jula usvojio paket od 34 mjere, ali reforma radnog vremena nije bila među njima. Demohrišćani i socijaldemokrati i dalje se razilaze oko sedmičnog ograničenja i obavezne evidencije.
Budući da je prioritet novog ministra reforma penzionog sistema, analitičari ne očekuju da će radno vrijeme uskoro doći na dnevni red. Do eventualnog dogovora poslodavci moraju poštovati postojeće zakonske granice i ne mogu se pozivati na koalicioni sporazum ili nacrt reforme kako bi ih prekoračili.
Osmosatni radni dan, koji je u Njemačkoj na snazi već 108 godina, tako ostaje nepromijenjen. Njegova budućnost zasad ne zavisi od političke odluke o tome treba li ga ukinuti, već od nemogućnosti vladajuće koalicije da se dogovori o novim pravilima.