Iranka Nasim, koja je odrasla u Njemačkoj, preselila se u selo Lopatnica kod Kraljeva zbog ljubavi prema Srbinu Srđanu, gdje je pronašla novi dom, prihvatila pravoslavlje i dobila ime Jelena. Zajedno sa suprugom i dvoje djece zamijenila je život u Njemačkoj seoskim mirom, prirodom i porodičnim životom.
Ovaj neobičan par upoznao se u Njemačkoj, gdje je Srđan prije 27 godina otišao u potrazi za boljim životom. Nakon što su dobili dvoje djece, shvatili su da im užurbanost njemačkog gradskog života više ne prija, te su odlučili da Njemačku ostave iza sebe i sreću potraže na srpskom brdovitom selu.
Kako pričaju za Telegraf.rs, nijednog trenutka se zbog svoje odluke nisu pokajali. Srđan je istakao: “U Srbiju smo se iz Nemačke vratili prvenstveno iz ljubavi, ali i zbog porodice. Nismo želeli da nam deca tamo krenu u školu, jer na Zapadu porodični život nije toliko lep. Dok si mlad ne primećuješ te stvari, ali kada dobiješ decu i vidiš kako ih sistem melje, zapitaš se zašto si roditelj ako svoju decu ne viđaš.”
Pričajući o izboru Lopatnice, Srđan navodi da je to selo odabrano zbog njegove porodice i dragih uspomena na raspuste kod bake i dede. “Cilj nam je bio da se bavimo proizvodnjom zdrave hrane i porodičnim turizmom, te da deca odrastaju uz životinje i prirodu. Danas smo zajedno 24 sata dnevno, što je danas retkost”, dodaje Srđan.
Oni su se aktivno posvetili organskoj proizvodnji i uzgoju autohtonih vrsta životinja. Srđan sa ponosom ističe da su u Lopatnicu naselili nekoliko porodica iz Švajcarske i Austrije koji su oduševljeni prirodom i domaćinima.
Nakon dugog radnog vijeka u Njemačkoj, Srđan izražava svoje mišljenje da mladi trebaju putovati, ali da je Srbija najbolja zemlja za život, posebno za porodični život. “Troškovi su neuporedivo manji kada sami proizvodite svoju hranu”, pojašnjava on.
Nasim, koja se sada zove Jelena, naglašava svoje oduševljenje Srbijom i njenom kulturom. “Poreklom sam iz Irana, rođena sam u Španiji, a odrasla u Njemačkoj. Prije nego što sam upoznala Srđana, nisam znala apsolutno ništa o Srbiji. Međutim, kada sam prvi put došla, srce mi je bilo puno.”
Ona je prešla u pravoslavlje što govori o njenoj dubokoj povezanosti s novim domom i kulturom. “Svojom voljom sam prešla u pravoslavlje i od kume dobila ime Jelena. Kod ove vere me je najviše privukla sloboda.”
Kako ističe, život na selu im je donio mir koji su željeli za svoju djecu. “Sada idem u štalu, radim u bašti, kuvam za slavu i uživam u svemu tome, jer znam da to radim za svoju porodicu i našu budućnost”, zaključuje Jelena.