Džematlije Šehidske džamije u Tuzli podijelili su poruku koja je pobudila razmišljanje o dimenzijama posljednjeg počivališta. Tokom priprema mezara za dženazu, jedan od članova zajednice osvrnuo se na to kako ljudi često znaju mjeriti različite prostore, ali ne obraćaju pažnju na mjeru mezara.
U tuzlanskoj Šehidskoj džamiji, povodom priprema za dženazu, jedna zanimljiva misaao je privukla pažnju javnosti. Dok je mjerio mjesto ukopa, član zajednice primijetio je da većina ljudi dobro poznaje dimenzije svojih domova, automobila i drugih svakodnevnih objekata, dok su dimenzije mezara često nepoznate.
“Udaram mjeru za mezar pa mi naumpade da je zanimljivo to što skoro niko ne zna da mezar mora biti dug dva metra i deset centimetara”, rekao je u objavi. Osim toga, naglasio je da mjere pri pripremi mezara uključuju dužinu od približno 210 centimetara, dok širina i dubina moraju biti najmanje 90 centimetara.
Ova refleksija došla je u trenutku kada su se u Tuzli održavale dvije dženaze istoga dana. Autor objave je istaknuo da je poznavao obojicu preminulih, opisujući ih kao dobre ljude i vjernike, ali je istovremeno primijetio veliku razliku u njihovom društvenom statusu. Jedan od njih bio je široko poznat, dok je drugi živio povučeno, daleko od očiju javnosti.
Unatoč razlikama u popularnosti, naglasio je da su njihove posljednje mjere jednake: „Bio ti popularan ili neko koga niko ne poznaje, mjere idu iste i za isti vremenski rok bit ćeš zaboravljen od strane ljudi“, poručio je.
U svom obraćanju, ovaj član zajednice istakao je važnost skromnosti i iskrenosti prema Bogu. “Nema potrebe ni da se ističemo ni da glavu poginjemo pred ljudima. Ali se zato trebamo isticati pred Allahom, robujući Mu iskreno, jer na kraju svi ćemo u 2,10 sa 90 leći, a onda opet pred Allahom ustati i polagati račun za ovaj bljesak od života”, zaključio je.
Ova povodna poruka ostavlja snažan trag, podsjećajući nas na prolaznost života i važnost istinskih vrijednosti, bez obzira na društveni status.