Nedjeljna pucnjava u Teočaku, u kojem je teško ranjen jedan policajac, a zatim pokušano i samoubistvo počinioca, 52-godišnjeg Nevres Bilalića, bolno je podsjetilo na predugo ignorisano porodično nasilje.
Policija je intervenirala nakon dojave o nasilju u porodičnoj kući, a kada su stigli, Bilalić je otvorio vatru.
Prema informacijama iz MUP-a Tuzlanskog kantona, Bilalić je pucao iz oružja za koje nije imao dozvolu, ranio jednog policajca, a zatim pokušao oduzeti sebi život. Epilog je to, kako tvrde mještani, godina nasilja koje je trpjela njegova porodica — supruga, dvoje maloljetne djece i roditelji.
“Duša od čovjeka, samo zna nekad popiti i praviti probleme”, govorili su komšije. I niko nije reagovao. Ili barem ne dovoljno glasno.
U Centru za socijalni rad Teočak tvrde da u posljednjih pet godina nisu imali zvanične prijave nasilja iz te porodice. Direktor Centra, Osman Hasanović, kazao je za Interview.ba kako institucija nije mogla reagovati bez prijava.
Tvrdi da je odgovornost na zajednici koja to nije prijavljivala instituciji kako bi oni mogli na vrijeme poduzeti potrebne radnje.
S druge strane, komesar policije TK, Dževad Korman, iznio je za pomenuti portal drugačije činjenice. Bilalić je, kaže, 2017. već bio prijavljen i osuđen za nasilje u porodici — dobio je godinu zatvora, uslovno na tri godine.
Policija je i prošle godine zabilježila dojavu o nasilju, ali je supruga tada izjavila da se radilo samo o verbalnoj prepirci i odbila podnijeti prijavu.
Već izvjestan period za njega nemamo operativnih podataka.
Nakon navedenog incidenta, supruga i maloljetna kćerka su smještene u Sigurnu kuću. Sin, stariji maloljetnik, ostao je s nanom i djedom.
Ovaj slučaj ponovo otvara bolno pitanje — koliko još nasilja mora biti pretrpjeno dok zajednica, institucije i pojedinci ne odluče reagovati? Koliko još puta ćemo čuti: “Bio je dobar, samo kad popije…” dok ne bude prekasno?
Jedno je jasno: šutnja nikad ne štiti žrtvu.