U Višegradu, zabilježen je strašan zločin tokom rata kada je oko 70 civila bošnjačke nacionalnosti, većinom žena, djece i starijih osoba, živo spaljeno u kući Mehe Aljića. Ova užasna epizoda, koja je obuhvaćena presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ostavila je dubok trag na porodičnim životima ožalošćenih. Milan Lukić, vođa paravojne formacije, je jedini osuđeni za ovaj zločin, dok mnogi ostali ostaju na slobodi.
U kući Mehe Aljića na lokalitetu Bikavca, prema presudi MKSJ, izvršen je stravičan zločin nad 70 civila bošnjačke nacionalnosti. Među njima su bili žene, djeca i starije osobe. Ova saznanja potvrdila je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata”, koja se osvrnula na ekshumaciju iz 2016. godine, kada su pronađene tri izgorjele kosti koje nisu mogle biti identifikovane.
“Nažalost, do danas nije pronađena nijedna kost. Višegrad ćuti i jako mi je žao zbog toga,” rekla je Hasečić. Prema njenim riječima, situacija je posebno teška za porodice žrtava, s obzirom na to da je za ovaj strašan zločin samo Milan Lukić osuđen, dok su ostali, koji su također bili prisutni, još uvijek u Višegradu.
Emza Fazlić iz Instituta za nestale BiH je izjavila da se na području Višegrada traga za još 467 osoba, dok ih je 453 identifikovano. Jedina preživjela svjedokinja ovog zločina je Zehra Turjačanin, koja je svjedočila pred MKSJ-om.
Zločin na Bikavcu desio se samo 13 dana nakon sličnog incidenta u Pionirskoj ulici, gdje je 14. juna 1992. godine spaljeno oko 60 civila. U tom zločinu su također učestvovale žene, djeca i starije osobe, uključujući novorođenče. Haški tribunal je Milana Lukića osudio na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, uključujući oba spomenuta incidenta.
U presudi je navedeno da su srpske snage primorale civile u Aljićevu kuću, a potom su pucale iznutra, bacale ručne bombe i zapalile objekat. Ova strašna poglavlja historije zauzimaju posebno mjesto u sjećanjima preživjelih i njihovih porodica.