Predsjednik Asocijacije certificiranih proizvođača peleta u BiH Goran Ivanović kazao je za Fenu da je najveći problem ove godine nedostatak sirovine u šumarstvu.
Ivanović je pojasnio da je ovogodišnja situacija dijelom posljedica duže zime, zbog koje se u šumske radove krenulo mjesec ili dva kasnije nego što je uobičajeno.
„Zima je bila duža, pa se u šumu ušlo mjesec ili dva kasnije nego obično. Postoje i objektivni problemi u šumarstvu na koje ne možemo utjecati“, kazao je Ivanović.
On je podsjetio da su proizvođači još u aprilu upozoravali građane da na vrijeme osiguraju dovoljne količine peleta za predstojeću sezonu grijanja.
U gradovima cijena tone doseže i 900 KM
Najveći pritisak na tržištu trenutno se osjeti u većim urbanim centrima, među kojima su Sarajevo, Mostar i Tuzla. U tim sredinama pojedini trgovci, koristeći povećanu potražnju, dodatno podižu maloprodajne cijene.
U pojedinim slučajevima tona peleta dostiže čak 900 KM. Međutim, Ivanović ističe da za takva poskupljenja nisu odgovorni proizvođači, već preprodavci.
Istovremeno, postoje i kompanije koje nisu mijenjale svoje cjenovnike. Iz kompanije „Karać“ iz Laktaša navode da kod njih 900 kilograma peleta košta 594 KM, a da cijenu nisu mijenjali od januara prošle godine.
Proizvođači upozoravaju na ponavljanje krize iz 2022.
Zbog problema sa snabdijevanjem uskoro bi trebao biti održan sastanak na kojem će se razgovarati o mogućim rješenjima. Ivanović upozorava da visoke cijene dugoročno nisu u interesu ni proizvođača, jer mogu ponovo izazvati ozbiljne poremećaje na tržištu.
Kao upozorenje navodi iskustvo iz 2022. godine, kada je zbog globalne energetske krize tona peleta u BiH dostizala cijenu od oko 1.000 KM.
Tada je Vijeće ministara BiH, zbog velikog rasta cijena i povećanog izvoza na evropsko tržište, privremeno zabranilo izvoz peleta, dok su entitetske vlade ograničile njegovu cijenu na 561,60 KM po toni.
Iako je zabrana kratkoročno zaštitila domaće potrošače, proizvođači su nakon toga izgubili dio inostranih kupaca i suočili se s velikim zalihama.
Kada su zabrane izvoza ukinute, evropski kupci su u međuvremenu pronašli druge dobavljače, zbog čega je domaćem drvoprerađivačkom sektoru trebalo oko dvije godine da se oporavi od posljedica tadašnjih tržišnih poremećaja.