Na konferenciji za novinare u Sarajevu predstavljene su alarmantne brojke negiranja genocida u BiH. U ovoj godini zabilježeno je 149 slučajeva, što je značajan porast u odnosu na 99 slučajeva iz prošle godine. U izvještaju koje su prezentirali direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić i autori, navedeni su ključni akteri koji su sudjelovali u ovom trendu negiranja.
U izvještaju se ističe da su najčešći oblici negiranja genocida aktivno poricanje, relativizacija i podrška počiniteljima. Edin Ikanović, jedan od autora, ukazuje na to da su bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, direktor Memorijalnog centra RS Branimir Kojić, kao i mediji iz Srbije poput Informera, Ala i Politike, najviše doprinijeli negiranju. Ikanović je dodao da se negiranja prenose preko medija koji se finansiraju iz budžeta, poput Srne i Radio-televizije RS.
Emir Suljagić naglašava da je ovo šesti po redu izvještaj i da postoji želja da se napravi arhiva izjava koja će trajno ostati. On je takođe istakao jasnu povezanost između kampanje negiranja genocida i lobističkih napora koje vodi Dodik kod desničarskog establišmenta na Zapadu. “To je pokušaj da se socijalizuje genocid”, kazao je Suljagić, ukazujući na ozbiljnost situacije.
Tarik Moćević je skrenuo pažnju na izjave koje su uslijedile nakon prošlogodišnje presude Dodiku, ističući brutalni trend dehumanizacije Bošnjaka. Učesnici su se složili da je opravdan strah od mogućeg ponavljanja zločina. Moćević se osvrnuo i na tri slučaja koja su pokrenuta zbog govora mržnje, dodajući da s obzirom na trenutne brojke, rad pravosuđa nije zadovoljavajući.
Jasmin Mujanović je dao doprinos raspravi fokusirajući se na lobističku kampanju u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njegovim riječima, Dodik i vlasti u Banjaluci su za ovu kampanju izdvojili između sedam i osam miliona dolara. Mujanović je naglasio da radikalni desničari u SAD-u, u ime vlasti RS, govore o opasnosti od radikalnog islamizma u BiH te da je zatraženo da se zagovara secesija RS.
Ovaj izvještaj daje uvid u trenutno stanje negiranja genocida i ukazuje na potrebu za daljnjim akcijama i sviješću o ovim ozbiljnim pitanjima, koja predstavljaju izazov za društvo i pravosudne institucije u BiH.