Razgovori sa umjetnom inteligencijom, kao što su oni u aplikacijama ChatGPT i Claude, često nisu privatni i predstavljaju sve učestaliju opasnost za korisnike. Prema istraživanju Washington Posta, transkripti tih razgovora koriste se kao službeni dokazi na sudovima, što dovodi u pitanje privatnost korisnika. Ovaj članak istražuje implikacije korištenja AI aplikacija i rizike s kojima se korisnici suočavaju.
Istraživanje koje je sprovela novinska agencija Washington Post ukazuje na to da su policijske agencije i sudovi koristili transkripte razgovora iz aplikacija umjetne inteligencije u desetak slučajeva kao službene dokaze. Ovaj primjer naglašava kako izdavanje privatnosti u digitalnom dobu često dovodi do nepredviđenih posljedica, uključujući operacije koje se pokreću protiv građana na osnovu njihovih razgovora.
Osim pravosudnih organa, pristup porukama može imati i poslodavci, koji mogu pregledati razgovore zaposlenika kroz poslovne naloge. Također, kompanije imaju mogućnost da prijave određene sadržaje policiji, što postavlja dodatna pitanja o zaštiti privatnosti.
Analiza javno dostupnih sudskih spisa pokazala je da policijskim službenicima nisu potrebni sofisticirani alati za hakerske napade da bi došli do potrebnih podataka. U mnogim analiziranim slučajevima, transkripti su pronađeni direktno na zaplijenjenim telefonima i računarima osumnjičenih, što otkriva koliko je lako doći do informacija za istražitelje.
Naučnica Džen King sa Univerziteta Stenford naglašava da niko ne može biti siguran u privatnost svojih poruka ukoliko ne koristi privremene razgovore u potpuno zaštićenom pregledniku. Ovo ukazuje na osjetljivost informacije koje se dijele putem AI aplikacija.
Podaci na serverima
Kompanije koje razvijaju umjetnu inteligenciju, poput OpenAI i Anthropic, čuvaju historiju poruka na svojim serverima. Iako korisnici mogu obrisati razgovore s vlastitih naloga, to ne znači da su ti podaci odmah uklonjeni sa servera; mogu ostati u sistemu do 30 dana. U slučaju suspendovanja naloga zbog kršenja pravila ili postojanja sudskog naloga, podaci se čuvaju trajno, čime se dodatno povećava rizik od provale privatnosti.
Poslodavci imaju pristup
Poseban rizik predstavlja korištenje poslovnih naloga koje finansiraju kompanije. Administratorski alati omogućavaju poslodavcima da u svakom trenutku pregledaju tekstove, fajlove i pitanja koje njihovi zaposleni šalju chatbotovima. Iz tog razloga, privatne informacije ne bi se trebale dijeliti putem službenih profila, jer to može otvoriti vrata neovlaštenom pristupu osjetljivim podacima.
Razvojni timovi firmi također koriste automatske sisteme za skeniranje tekstova u potrazi za nasilnim sadržajem, čime se dodatno komplicira situacija kada je u pitanju privatnost informacija.
Izvršni direktor kompanije OpenAI, Sem Altman, javno se izvinio javnosti zbog toga što firma ranije nije obavijestila policiju u vezi s masovnom pucnjavom u Kanadi koju je počinio njihov korisnik. Od tada su obje kompanije počele aktivno obavještavati policijske službe kada primijete neposrednu prijetnju po sigurnost, čime se pokušava smanjiti odgovornost i povećati sigurnost društva.
Umjetna inteligencija nije Signal
Mnogi korisnici, u svojoj potrazi za sigurnošću, pogrešno smatraju da chatbotovi nude nivo zaštite sličan onome koji pružaju aplikacije za sigurnu komunikaciju poput Signala. Popularna aplikacija Signal koristi potpunu šifrovanu vezu, pri čemu ni sama kompanija ne može pročitati sadržaj poruka, ali s umjetnom inteligencijom to nije moguće. Serveri moraju obraditi korisnički upit da bi generisali odgovor, što neizbježno otvara vrata pristupu toj komunikaciji.