Životna priča Senada Mrkaljevića privukla je pažnju njemačkih medija zbog njegovog nesvakidašnjeg puta do svećeničkog poziva. Rođen je u Brčkom, a djetinjstvo pamti po sredini u kojoj su različite vjerske zajednice živjele zajedno.
“Sjećam se da je tada u mom komšiluku suživot religija dobro funkcionisao. Kao dijete sam kod naših srpskih komšija na televiziji gledao pravoslavnu liturgiju i rekao: ‘Hoću da budem imam'”, prisjetio se Senad.
Početkom rata njegova porodica napustila je Bosnu i Hercegovinu. Najprije su pronašli utočište u Beču, a potom se preselili u Berlin, gdje se suočio s brojnim izazovima. Osim prilagođavanja novoj sredini i učenju jezika, imao je i urođeno oštećenje vida zbog kojeg je isprva pohađao specijalnu školu.
Duhovno traganje promijenilo mu je život
Iako islam nije imao posebno izraženu ulogu u njegovoj porodici, Senad kaže da je oduvijek osjećao snažnu potrebu za duhovnim traženjem.
Prisjetio se da je kao tinejdžer bio jedini član porodice koji je postio ramazan, a kasnije je počeo proučavati Bibliju i tajno odlaziti na nedjeljne mise.
Odluku da primi krštenje nije bilo lako saopćiti porodici, posebno majci, koja ga je nagovarala da još jednom razmisli. Ipak, ostao je pri svojoj odluci, ističući da je razumio njenu zabrinutost jer je vjera mnogim porodicama iz bivše Jugoslavije predstavljala važan dio identiteta.
Ostvario poziv uprkos brojnim preprekama
Uz redovan posao u administraciji jedne službe za njegu, završio je srednju i višu stručnu školu, a potom upisao teologiju u Studijskom domu Sankt Lambert u Lantershofenu, namijenjenom kandidatima koji se za svećenički poziv odlučuju kasnije u životu.
Studij je završio 2023. godine, nakon čega je zaređen za svećenika.
Danas djeluje kao kapelan u župi St. Edith Stein u berlinskoj četvrti Neukölln, poznatoj po velikom broju stanovnika muslimanske vjeroispovijesti.
Kaže da mu je posebno važno međureligijsko razumijevanje te da želi graditi mostove između kršćana, muslimana, Jevreja i svih ljudi bez obzira na njihova uvjerenja.
Njegova majka se, kako navodi, s vremenom pomirila s njegovim izborom, a zajedno s njegovom braćom prisustvovala je svećeničkom ređenju, pruživši mu podršku na važnom životnom događaju.