Sofija Tešanović iz Trebinja, koja je kao trogodišnjakinja pobijedila leukemiju, donirala je svoju kosu drugoj djeci oboljeloj od malignih bolesti. Ova hrabra djevojčica je to učinila drugi put, a njena majka otkriva kako su zajedno prebrodile teške trenutke i šta im je pomoglo da izdrže. Sofija danas uživa u zdravlju i aktivnostima poput sporta i muzike.
Sofija Tešanović, mlada djevojčica iz Trebinja koja je kao trogodišnjakinja pobijedila leukemiju, nedavno je donirala svoju kosu drugoj djeci koja se bore s opakim bolestima. Ova plemenita gesta, koja se dogodila prvi put prije šest godina, ponovila se i ove godine, kada je Sofija ponovno odlučila skratiti kosu kao znak solidarnosti.
U razgovoru za “Nezavisne novine”, Sofija je izrazila zadovoljstvo zbog svoje odluke. “Bilo mi je drago što sam to uradila i planiram ponovo to uraditi,” rekla je, također dodajući da bi voljela da i druga djeca učine isto i doniraju svoju kosu onima kojima je potrebna.
Majka Suzana je ponosna na Sofijinu hrabrost i suosjećanje. Objašnjava kako je do ideje o doniranju kose došlo. “Nas dve smo pričale, i pitala sam je da li bi skratila kosu i donirala je nekome ko se bori s istim stvarima kao što je ona nekada,” prisjeća se ona. Nakon prvog doniranja, Sofija je puštala kosu dvije godine, da bi onda ponovo odlučila skratiti je za drugu donaciju.
Sofijin put do izlječenja nije bio lak. Tokom dvogodišnje terapije, često su zajedno putovale na kontrole u Beograd. “Bilo je jako teško. Dugo je trajalo, ali sreća je da je bila mala pa je zaboravila mnoge stvari,” kaže Suzana, dodajući kako se Sofija ponekad sjeti nekih trenutaka iz tog razdoblja.
Osam godina nakon dijagnosticiranja leukemije, Sofija se razvila u zdravo i veselo dijete. Završila je peti razred sa odličnim uspjehom te se bavi sportom, trenira fudbal, a također i svira klavir u muzičkoj školi. “Meni je bitno samo da ona ima fizičku aktivnost zbog njenog zdravlja i druženja sa djecom,” ističe Suzana.
Suzana ima poruku za sve roditelje čija djeca se suočavaju s teškim bolestima. “Vera u Boga, to je pod broj jedan. Moramo razmišljati pozitivno. Porodica je stub, a posebno majka,” naglašava ona, dodajući da je za njihovu porodicu bila od suštinskog značaja podrška koju su imali od prijatelja i rodbine tijekom te teške borbe.