Predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, komentirao je zdravstveno stanje Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, ističući da se nalazimo u situaciji koja zahtijeva human tretman prema pojedincu. On je upitao zašto mu ne bi bila omogućena povratak kući u trenucima kada mu je zdravlje narušeno, podsjećajući na sličan slučaj Nebojše Pavkovića.
Društvena i pravna pitanja vezana uz zdravstveno stanje Ratka Mladića ponovno su postala predmet rasprave. U svom obraćanju medijima, Vučić je rekao da se osjeća kao da je u vezi s tom temom potrebno održati određeni human odnos prema ljudima, naglašavajući da je Mladić, prema njegovim saznanjima, “de facto” na samrti.
Vučić je podsjetio na slučaj Nebojše Pavkovića, koji je pušten kući dvije sedmice pred smrt, i postavio retoričko pitanje zašto isto ne bi bilo omogućeno i Mladiću, “makar da umre tamo gdje je živio i za šta se borio”. On je izrazio zabrinutost da odluke koje se donose nisu u skladu s civilizacijskim normama o kojima se toliko godina govorilo.
Reakcije na Vučićeve izjave nisu izostale. Udruženje žrtava i svjedoka genocida ukazalo je na to da odluke Mehanizma o privremenom puštanju na slobodu zavise od procjena nezavisnih medicinskih stručnjaka. Prema tim informacijama, Mladiću je obezbijeđena adekvatna medicinska njega u okviru pritvorske jedinice u Haagu, kao i u zdravstvenim ustanovama u Nizozemskoj.
Šehida Abdurahmanović iz Udruženja Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” smatra Vučićeve izjave provokacijom za porodice žrtava genocida. Ona naglašava da porodice koje su preživjele genocid nikada više neće moći vidjeti svoje najmilije, koji su pogubljeni na monstruozne načine. Abdurahmanović je također ista, da bi puštanje Mladića na slobodu bilo “veliki grijeh” prema porodicama žrtava.
Iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida pojašnjavaju kako svaka eventualna odluka o promjeni režima izvršenja kazne ili privremenom puštanju mora biti zasnovana na strogo utvrđenim pravnim i medicinskim kriterijima. Ističu da se pravilo o razmatranju mogućnosti prijevremenog puštanja odnosi isključivo na vremenski ograničene kazne zatvora, dok kod doživotne kazne takvo pravo ne postoji.
Posebno se naglašava važnost stručnih procjena o zdravstvenom stanju osuđenika u vezi s humanitarnim razlozima. U slučaju Ratka Mladića, odluke Mehanizma oslanjaju se na medicinske stručnjake i procjene vezane za njegovu zdravstvenu njegu.
Međunarodni rezidualni mehanizam djeluje unutar okvira međunarodnog prava, a odluke se donose na osnovu sudskih postupaka, a ne na političkim inicijativama ili pritisima.
Na kraju, upit koji je postavljen Vučiću od strane portala Detektor također ostaje bez odgovora. Pitanja su se ticala humanosti djela koja su Mladić i njemu slični počinili, te kako bi se mogle osjećati majke Srebrenice koje su izgubile svoje najmilije u genocidu.
Ratko Mladić je u junu 2021. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, kao i za druge ratne zločine. Međunarodni mehanizam za krivične sudove odbio je nekoliko zahtjeva za njegovo puštanje zbog zdravstvenih problema, navodeći da nije moguće obezbijediti dodatni tretman koji mu nije dostupan u Nizozemskoj.