Entiteti, nesumnjivo je, s obzirom na oblasti u kojima imaju nadležnosti, imaju pravo razvijati međunarodnu suradnju s drugim relevantnim subjektima međunarodnog javnog prava i međunarodnim organizacijama.
“Propisivanje da Republika Srpska može ostvarivati i koordinirati suradnju s institucijama, organima i tijelima EU, njenim državama članicama, državama kandidatima i potencijalnim kandidatima, unaprjeđivati regionalnu i institucionalnu suradnju s regijama Europe i svijeta, inicirati, pripremati i predlagati sporazume i protokole za uspostavljanje i razvoj međunarodne suradnje i sl. ne predstavlja preuzimanje nadležnosti Bosne i Hercegovine u oblasti vanjske politike”, navedeno je između ostalog u odluci Ustavnog suda BiH, koji je odlučio da je Zakon o republičkoj upravi u dijelu koji se odnosi na Ministarstvo za europske integracije i međunarodnu suradnju u skladu s Ustavom BiH.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih članova Zakona o republičkoj upravi tražili su bošnjački izaslanici u Vijeću naroda Republike Srpske kojima je bio sporan sam naziv ovog ministarstva, ali i njegove nadležnosti.
Kako su naveli u zahtjevu za ocjenu ustavnosti, sam naziv Ministarstva implicira da je entitetsko ministarstvo nadležno za oblast europskih integracija i međunarodnu suradnju koja je “u isključivoj nadležnosti države BiH”. Kada je riječ o nadležnostima, Bošnjacima je sporan naročito dio koji se odnosi na iseljeništvo te “koordinacija suradnje s drugim tijelima u BiH, institucijama, organima i tijelima EU, njenim državama članicama, državama kandidatima i potencijalnim kandidatima u procesu pridruživanja i pristupanja EU”.
U svom zahtjevu, sedam izaslanika Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske navelo je i to da je “intencija zakonodavca” u Republici Srpskoj da putem naziva institucija stvore uvjete kojima se, ne samo oduzimaju nadležnosti državi BiH iz domena vanjske politike, nego se pokušava uspostaviti i međunarodnopravni subjektivitet entiteta i to prije svega u domenu vanjske politike.
Na ovu odluku Ustavnog suda BiH svoje mišljenje izdvojio je sudac Mirsad Ćeman, a u kojem je naveo da je Ustavni sud postupio “defenzivno” i da je mogao i morao u ovom slučaju biti eksplicitniji, posebno u definiranju pojedinih ustavnih kategorija, kao što je npr. “vanjska politika”.