Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje, danas je obilježena 26.godišnjica masakra nad civilima Sarajeva koji je počinjen 28. augusta 1995.godine na ulazu u Gradsku tržnicu kada su minobacačkom granatom ispaljenom sa srpskih položaja ubijena 43 građana Sarajeva.
Brojne delegacije svih nivoa vlasti u BiH položile su cvijeće na mjesto stradanja. Cvijeće su položili predstavnici predsjedavajućeg i člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i Šefika Džaferovića, potpredsjednik Federacije BiH Milan Dunović, delegacija Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, Vlade i Skupštine Kantona Sarajeva, gradonačelnica Grada Sarajeva Benjamina Karić, općina, političkih partija, udruženja civilinih žrtava rata, udruženja građana, porodice stradalih, kao i predstavnici JKP Tržnice i pijace Sarajevo.
Prije 26 godina, kako je podsjetio dopredsjedavajući Skupštine KS Vibor Handžić, sa neprijateljskih položaja je iz pravca Trebevića ispaljena minobacačka granata koja je ubila 43, a teže i lakše ranila 84 građana Sarajeva. To nije prvi put da su građani Sarajeva, nastojeći da prežive, bili ubijani i to nije bili slučajno. Ovaj zločin je bio razlog otpočinjanja prve faze NATO bombardovanja od 30. augusta do 1. septembra.
On je uputio apel za poštovanje prema svim žrtvama, za kažnjavanje svih zločinaca i poštovanje svih, te poručio da će istrajati u borbi i odnijeti pobjedu nad onima koji šire i propagiraju mržnjui netoleranciju.
U tom smislu je gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić poručila da treba uvijek obilježavati godišnjice stradanja građana i da će sa tih mjesta uvijek slati poruke da „mi ne zaboravljamo, ali opraštamo i želimo bolje sutra za svu našu djecu“.
Na današnji dan 1995. godine, od dejstava minobacačke granate ispaljenje sa srpskih položaja poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus – Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Toga dana prisjetila se i Amerisa Ahmetović koja je tada imala 16 godina. U Tržnicu je otišla da kupi hranu. U trenutku izlaska iz Tržnice pala je granata. Detonacija od granate ju je prikovala za zid..Kaže da joj je u tim sekundama život proletio pred očima, osjetila je miris baruta, bilo je puno dima…Nije bila svjesna šta se događa. Vidjela je oko sebe izmasakrirana tijela, ranjene. Nije osjećala nikakvu bol, a bila je teško ranjena. Noga joj je bila gotovo otkinuta od granate, ali su doktori uspjeli da joj spasu nogu.
“Nikada ne treba zaboraviti ubijene, nikada ne treba zaboraviti šta nam se desilo. Ratnim vojnim invalidima, civilnim žrtvama rata, treba omogućiti dostojanstveniji život – poručila je Amerisa Ahmetović koja je danas predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata „Svjetlost“.