[wonderplugin_gallery id=”448″]
Banjalučanka Dragana Čorokalo oduvijek je imala kreativnu crtu u sebi, a prije pet godina oprobala se u ručnoj izradi nakita i od tada heklajući posrebrenu i obojenu žicu uspješno izrađuje narukvice, naušnice, prstenje, broševe i ogrlice.
Kaže da je sve počelo slučajno, vidjela je da može to raditi i pronašla se u tome.
“Počela sam sa narukvicama, nešto mi je to bilo interesantno. Vidjela sam heklane narukvice na internetu i to me zainteresovalo da napravim i ja. Najprije sam počela da kopiram te stvari, da probam da to napravim. Činilo mi se interesantno i komplikovano. Međutim kad sam krenula sa tim i kada sam uspjela da napravim tu narukvicu koju sam vidjela onda sam htjela da napravim nešto svoje, nešto što će biti drugačije i tako je krenulo. Najprije ti kompleti, narukvice i naušnice, a onda i ostalo”, rekla je Dragana Čorokalo.
Ovu umjetnicu ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je u njenom stanu u kojem je i Draganino “radno mjesto”. Radi sto sa lampom i lupom, heklarice, klješta, bušilica, njen su osnovni alat za izradu nakita “Dantea”. Više desetina raznobojnih žica, perle raznih boja i oblika dio su repromaterijala koji koristi u radu, a koji nabavlja u za to specijalizovanim trgovinama. Dragana Čokoralo kaže da joj je heklarica glavna alatka, a grubi materijal, odnosno žica, osim što oštećuje alat, često joj “uništi” nokte, ali i prste.
“Najprije osmislim šta ću, ako je u pitanju narukvica ona to oheklam, koji hoću oblik i zatim ukrašavam motanom žicom, odnosno perlama. Perle koristim da bi utvrdila tu žicu da se ne bi pojavljivali krajevi koji bockaju. Ako je u pitanju neki oblik, volim raditi oblike različitih životinja, onda najprije crtam, preslikam, sa interneta ili iz knjiga, taj oblik životinje, pande, leptira, a zatim taj oblik oheklam i opet ista procedura, onda ukrašavam odnosno radim taj završni dio sa motanom žicom i perlama. Taj proces traje. U svaki komad nakita utrošeni su sati i sati, a nekada u neke ogrlice čak i dani”, kaže Dragana Čorokalo.
Objašnjava da koristi dvije vrste žice, prelakiranu i posrebrenu leguru bakra, koje se proizvode u Turskoj i Austriji.
“To je bižuterija, ali je postojana, ne mijenja boju. Posrebrena žica vremenom dobije određenu patinu, kao i srebro se ponaša, dok ova lakirana jedino mehanički može da se ošteti pa da se promijeni, inače ne”, priča ova umjetnica.
Njenog nakita kaže ima svugdje u svijetu, jer ga mnogi njeni kupci kupuju za poklon pa šalju u inostranstvo. Kaže da je imala sreće na početku bavljenja izradom nakita jer je njen nakit odmah prepoznat pa je odmah počela prodavati i bila u mogućnosti da nabavlja repromaterijal.
“Od ovoga se ne može živjeti, kod nas, jer naš standard je mali i cijene moramo prilagoditi standardu. To može biti mala dopuna kućnom budžetu i ništa drugo”, rekla je Čorokalo.
Objašnjava da repromaterijal za izradu ovakvog nakita nije skup, ali je potrebno uložiti mnogo vremena, truda i ljubavi, kako bi se postigao kvalitet.
“Naiđu periodi kad ne znam šta bi radila, ništa mi ne pada na pamet, a onda mi krene i samo inspiracija dolazi, samo se rađaju ideje. Nekad čak nemam dovoljno vremena da to sve odradim, fali mi vremena”, kazala je ona i dodala da često ideje dobija i od mušterija.
Ona u svom radu ima apsolutnu podršku porodice, što joj kaže olakšava rad, jer imaju razumijevanja i puste je na miru kada je u kreativnom zanosu.
Dragana Čorokalo je članica udruženja kreativaca “Draganasgarden” zahvaljujući čemu je promovisala svoj rad.
“Udruženje organizuje sajmove, izložbe, posjete sajmovima u drugim mjestima. Zajedno samo jači, kao jedinka mnogo manje mogu uraditi, a sa udruženjem ide sve mnogo lakše i jednostavnije”, dodala je Dragana Čorokalo.