Biti vegetarijanac, i to dvadeset i pet godina, nije mala stvar. Većina ljudi vegetarijanstvo prakticira iz znatiželje, a već nakon godine ili dvije odustanu. Neki i prije.
Priča vegetarijanaca Ines i Darija Duišin Džunić dolazi iz hrvatskog Splita.
– Moji su roditelji dugi niz godina radili u ondašnjem “Mesoprometu” i čim sam postala osviještenija po pitanju prehrane, etike i ekologije, odlučila sam se suočiti s onim odakle dolazi moja svakodnevna tzv. hrana, te vidjevši užasan prizor u klaonici “Mesoprometa”, zaklela sam se da više nikada neću biti dio tog horora i te patnje. Dvadeset i pet godina nisam stavila meso u usta. Roditelji su, naravno, bili u šoku. Inače, ne jedemo meso, ribu i jaja – kaže Ines koja svoju zakletvu, očito je, čvrsto drži i dalje – govore za Slobodnu Dalmaciju.
– Ne koristimo kožu ni krzno. Koliko je moguće, izbjegavamo i kozmetičke brendove koji obavljaju testiranja na životinjama.
Za hrvatske medije kažu da im ljudi prilaze zabrinuti za zdravlje njihovog djeteta.
– Znali su nam prilaziti ljudi zabrinuti za zdravlje našeg djeteta, ali iskreno kad nam netko priđe s tom pričom, zbog razine neupućenosti, više smo mi zabrinuti za zdravlje njihove djece. Pa ne jedemo mi samo blitvu i krumpire… Osobno poznajem puno djece naših prijatelja i poznanika koja su vegetarijanci od rođenja, a sad su već odrasli ljudi.