U emisiji je otkrio mnogo nepoznatih detalja iz svog života, a rekao je i da upravo snima drugu sezonu nagrađivane krimi serije Kotlina, dovršava film Nakon ljeta i priprema film o ratu u Ukrajini, gdje je nedavno i boravio.
Jedan od najnagrađivanijih filmskih autora s ovih prostora rođen je u Zenici 1969. godine. Studentske dane prekinuo je brutalni rat koji Danis provodi u Sarajevu kao snimatelj za Armiju BiH. Studij režije koji je počeo u Sarajevu završio je u Belgiji 1998. godine. Dobio je i belgijsko državljanstvo.
Prisjetio se kako je od studentskih dana silno želio postati filmski reditelj.
“Nije mi nikad palo na pamet da radim nešto drugo. Doduše kad sam bio student radio sam kao drvosječa da preživim, obarao sam šume. Dakle timber, pila, sjekira. I popodne odlazak na Akademiju studirati jer nisam imao stipendiju i morao sam zaraditi novac”, kazao je.
Kad je 2002. godine njegov film Ničija zemlja u Cannesu vidjela slavna glumica Liv Ullmann, koja je bila predsjednica žirija koji mu je dodijelio nagradu za najbolji scenarij, javila je Danisu da je nabavila kopiju filma i odnijela ju slavnom reditelju Ingmaru Bergmanu.
“Šest mjeseci kasnije javila mi je SMS-om da je odnijela moj film Ingmaru Bergmanu na njegov otok. Nakon što je umro zvali su me da dođem na obilježavanje obljetnice njegove smrti, ali nisam mogao ići jer sam nešto snimao. Ali su mi rekli da su u Bergmanovoj osobnoj kolekciji našli i moj film”, rekao je.
Već u Cannesu, Tanović je dobio nagradu za najbolji originalni scenarij, a sve ostalo upisano je u anale svjetske kinematografije.
Film je dobio Oscara i Zlatni globus za najbolji strani film. Tanović je proglašen i najboljim europskim scenaristom, a tu je i desetak nagrada s velikih međunarodnih festivala.
Prvog Srebrenog medvjeda dobio je 2013. za film Epizoda u životu berača željeza, a već 2016. i za film Smrt u Sarajevu.
Kaže kako je dobivao i pozive iz Hollywooda.
“Ja sam živio u Parizu. Kad su me zvali u Ameriku, rekao sam da znam za ‘američki san’, ali ja živim francuski. Meni je u Parizu bilo jako lijepo. Taman smo se nekako sredili, žena i ja. Nakon što je par puta došla u Hollywood sa mnom, kad se ukazala mogućnost da ostanemo, a imao sam zaista jako puno ponuda, sjeli smo, popričali i shvatili da ne želimo podizati djecu u tom okruženju”, otkrio je Tanović.
Nakon 10 godina u Parizu, sa suprugom Francuskinjom Maeylis de Rudder s kojom ima petero djece – tri kćeri i dvojicu sinova, odlučuje preseliti u Sarajevo gdje živi već 15-ak godina.
“Sva djeca govore engleski, bosanski i francuski, a dvije kćeri govore i korejski, vole njihove filmove i glazbu, i bile su tamo dva mjeseca i radile na nekom festivalu”, kazao je Tanović.
“Htjeli smo da naša djeca dobiju dio slagalica koje nisu imali, da imaju i taj bosanski dio u sebi”, priznao je.
“Znače mi ljudi. Zgrade ne znače ništa. Sjećam se nakon kaosa i rata, hodao bih gradom i ne bih nikoga sreo od poznatih ljudi. To je neko otuđivanje, rekao je.
Kad je počeo rat, Danis se vrlo mlad priključio Armiji BiH, a kasnije je radio i kao snimatelj.
“Na početku rata ovdje je bio haos potpuni. Čovjek ima tri izbora – da pobjegne, da se sakrije ili da nešto napravi. Ja sam se s par prijatelja odlučio prijaviti. Nismo mi imali ni oružje, to su stvarno bili klinci koji su htjeli braniti grad. Umjesto da stojim i čekam, nenaoružan, puno je bolje i pametnije bilo da krenem snimati to što se događa. I tako sam krenuo, a tako sam i završio”, pojasnio je.
Rekao je kako ne bi bilo filma Ničija zemlja da nije doživio rat, piše HRT.
Tragovi rata se, kaže, još uvijek osjete i danas i čovjek ih nikada ne može zaboraviti.
Njegov film Smrt u Sarajevu nagrađen je na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu Srebrenim medvjedom, a kaže kako mu je posebno drago što je Meryl Streep bila ta koja je bila predsjednica žirija te kad je vidjela Smrt u Sarajevu, odlučila je da taj film treba dobiti Grand Prix.
“To je velika nagrada, ali kada dobijete Grand Prix od Meryl Streep, onda je to nekako puno više”, rekao je.
Po Sarajevu se isključivo vozi motorom, a postao je i pilot.
“Za vrijeme pandemije COVID-19, bilo mi je dosadno, i tada sam postao pilot. Našao sam instruktora, i to me poprilično spasilo za vrijeme koronavirusa, jer sam svaki drugi dan vježbao s njim, i evo, sada letim sam”, rekao je.
Motore vozi još od mladosti.
“Motore sam počeo voziti kad sam živio u Parizu, tad sam kupio prvu vespu jer je bilo nemoguće voziti auto u tom gradu. Moja majka se brinula, a moja supruga joj je rekla: ‘Ako pogine, barem će umrijeti sretan’. A na letenje me navukao moj prijatelj Feđa Štukan koji je za vrijeme korone počeo ići na tečaj, a ja sam bio ljubomoran jer on leti a mi sjedimo u zatvorenom. I tako sam i ja krenuo na tečaj, položio devet ispita, proučio devet debelih knjiga i pao na jedinom ispitu za koji sam vjerovao da ću ga položiti od prve – na meteorologiji”, kaže Tanović.
Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: