Prije 20 godina preminuo je jedan od najpoznatijih komičara bivše Jugoslavije, legendarni Miodrag Petrović Čkalja.
Miodrag Petrović je rođen na dan šale 1. aprila 1923. u Kruševcu (Srbija), gdje je završio gimnaziju. Nadimak Čkalja dao mu je u djetinjstvu jedan prijatelj jer je bio suhonjav i štrkljav.
Godine 1946. postao je član dramaturgijskog studija Radio Beograda. U pedesetim godinama prvi put se pojavljuje na državnoj televizije i tako postaje sve više i više poznat u tadašnjoj Jugoslaviji. Veliku popularnost stekao šezdesetih godina u TV-serijama i filmovima. Najbolje uloge imao je u serijama “Servisna stanica” (1959), “Ljubav na seoski način” (1970), “Kamiondžije” (1972), “Vruć vetar” (1980) i “Kamiondžije 2” (1983), kao i u filmovima “Orlovi rano lete” (1966), “Bog je umro uzalud” (1969), “Paja i Jare” (1973), “Avanture Borivoja Šurdilovića” (1980) i “Kamiondžije ponovo voze” (1984). Imao je i uspješnu suradnju s kolegom Mijom Aleksićem.
Za svoje maestralne uloge dobio je brojne nagrade. Za vrijeme Miloševića, iako u starosti, onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti. Bio je omiljen u svim republikama bivše Jugoslavije. Početkom 2000-ih privukao je pozornost otvorenim pismom što mu je poslala Nela Eržišnik, kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik.
Njegove riječi koje je izgovorio nakon što je primio nagradu za životno djelo “Car Konstantin” naprosto slamaju srce, a glumac nije krio da je živio u bijedi.
– Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i redatelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kost, pa susjedi u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod pulta, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje – rekao je Čkalja samo godinu prije njegove smrti.
Tom prilikom je izgovorio i rečenicu koja i dalje odzvanja u glava mnogih i tjera na suze.
– Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do kosti – rekla je legenda bivše Jugoslavije. Njegov sin Čedomir Petrović kao i unuka Jovana Petrović naslijedili su talent glume od legendarnog Čkalje.
U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, pred Čkaljinom kućom, 2005. godine podignut mu je spomenik. Nekadašnja ulica Milanka Kušića, na Zvezdari u Beogradu, od studenog 2006. godine zove se po Miodragu Petroviću Čkalji.