Profesor Asim Mujkić ukazuje na dublje uzroke problema patološkog kockanja u Bosni i Hercegovini, skrećući pažnju na ekonomsku nesigurnost i nepovjerenje prema institucijama. Prema njegovim procjenama, broj patoloških kockara mogao bi biti znatno manji od popularno spominjanih 50.000 ili 60.000, a zapravo se kreće između 9.000 i 16.000 osoba. Kladionice su za mnoge postale nada i bijeg od stvarnosti.
U razgovoru za „Avaz“, Mujkić ističe kako je problem kockanja duboko povezan sa stanjem društva. On smatra da je u Bosni i Hercegovini ekonomska nesigurnost i nepovjerenje prema institucijama postala svakodnevnica, što utječe na sve slojeve društva.
Prema okvirnim procjenama, između 0,3 i 0,5 posto odrasle populacije u BiH moglo bi imati problem sa patološkim kockanjem, što implicira da se taj fenomen može širiti među građanima. Međutim, profesor Mujkić naglašava da bez sveobuhvatnog istraživanja ovo mogu biti samo procjene.
Ekonomska nesigurnost
Problem, kako navodi Mujkić, nije samo u pojedincima koji se upuštaju u kockanje, nego i u širem društvenom kontekstu koji stvara osjećaj nesigurnosti. Mnogi ljudi kockaju u nadi da će brzo riješiti dugovanja i poboljšati svoj život. “Živimo u društvima razorenih ekonomija, gdje je jedini garant dostojanstvenog života novac”, ističe Mujkić.
S obzirom na tešku ekonomsku situaciju, rastući broj ljudi smatra da je kockanje jedan od načina za ostvarivanje finansijske stabilnosti. “To je šamar kada ljudi vjeruju da samo na taj način mogu steći elementarno dostojanstvo”, dodaje profesor.
Destruktivno djelovanje
Mujkić također ukazuje na to da ne treba isključivo prebacivati odgovornost na pojedince koji kockaju. Prema njegovim riječima, društveni sistem ne daje ljudima dovoljno povjerenja ni u institucije, ni u procedure, što ih dovodi do nezdravih izbora.
“Iz ovog problema ne izlazi se lako, jer on nije samo lični izazov, nego i sistemsko pitanje koje zahtijeva širu analizu društvenih okolnosti”, navodi Mujkić. Kada se nada u bolji život sve više traži kroz dobitak na sreću, suštinsko pitanje nije samo koliko ljudi kocka, nego i zašto se sve veći broj ljudi okreće kockanju kao posljednjem izlazu.
Iz ovih argumenata jasno je da patološko kockanje u Bosni i Hercegovini predstavlja kompleksan društveni problem, a njegovo rješavanje zahtijeva multidimenzionalni pristup i sistemske promjene.