Emela dodaje da svi moramo biti svjesni da je, kada je širenje koronavirusa u pitanju, odgovornost na pojedincima.
Poznato TV lice, novinarka i urednica N1 televizije, Emela Burdžović-Slipičević prije nekoliko dana je na Facebook profilu napisala status u kojem je otkrila da se njena 9-godišnja kćerka nalazi u samoizolaciji jer se vratila sa skijanja iz Italije koja je, kako je poznato, stavljena u karantin zbog koronavirusa.
Kako je Emela otkrila na početku razgovora za Kidsinfo.ba, njena kćerka nije imala simptome koji ukazuju na virus, ali su se ipak prijavili u Krizni štab i potražili savjet stručnjaka.
– Ja sam insistirala da se javimo Kriznom štabu i da pitamo šta treba raditi u njenom slučaju. Dali su preporuku da dijete ostane kod kuće, bez nekih striktnih preporuka za ostale ukućane, a to znači da se mi možemo normalno kretati. Preporučili su i to da ona što češće bude sama u prostoriji, te da češće vjetrimo, peremo ruke, koristimo sredstva za dezinfekciju iz apoteke i da se redovno javljamo Kriznom štabu. Preporuka je da dijete, ili bilo ko od nas, ne ide u ambulante, a ona ne ide ni u školu. Zadaću radimo kući, a u Kriznom štabu nam daju smjernice i kažu da ona nema nikakvih simptoma i da je sve OK. Nadamo se da će tako biti do nedjelje do kad joj je preporučena samoizolacija – kaže Emela.
Ona ne krije da joj na samom početku nije bilo jasno zbog čega je samo djevojčica u izolaciji, a ne i ostali članovi porodice.
– U mojoj glavi bi idealna situacija bila da je ona sama s jednom odraslom osobom, da se djetetu prilazi s maskom i da se vrši redovna dezinfekcija. Mada, nama takve preporuke u Kriznom štabu nisu dali. To bi naravno moralo značiti i da imate stan od puno više kvadrata, pa da imate samo jednu prostoriju za dijete, odnosno za osobu koja je u samoizolaciji. Ja to nemam. Tačnije, u stanu s nama živi još ukućana i nemamo prostor koji bi dali samo njoj. No, na stranu i to. Nađa je dijete koje ima devet godina i koje je interaktivno i ima potrebu da komunicira. Ipak, moram reći i da razumijem Krizni štab jer ne postoji neko jasno pravilo o tome kako se treba ponašati. Ljudi iz dana u dan, ne samo u BiH, nego i u naprimjer Italiji, pooštravaju mjere – ističe Emela.
Nađa je, iako ima samo devet godina, odlično razumjela zbog čega je u samoizolaciji.
– Nije joj bilo teško objasniti. Ona je u Italiji bila u trenutku kada je umrlo onih pet ljudi i na vijestima, ali i u društvu u kojem je bila se uveliko pričalo o koroni. Mislim da je uspjela sve shvatiti, a i ja sam malo razgovarala s njom i objasnila joj koje su to preporuke, te da ona vjerovatno nema virus, da ga djeca rijetko dobiju i da je opasnost za pripadnike mlađe populacije jako mala. Malo se i obradovala što neće ići u školu (smijeh), ali to je ono dječije. Mada, sada je situacija takva da se ne raduje jer ima puno gradiva da stigne, tako da praktično sjedi i uči – objašnjava Emela.
Ona nam je otkrila i to šta je njoj kao majki najteže palo kada je Nađina samoizolacija u pitanju.
– Ja sam ubjeđena da ona nema nikakav virus jer je, prije svega, bila u dijelu Italiji koji ni danas, kada je cijela Italija zatvorena, nema zaraženih. Uz to, Nađa je dijete i male su šanse da je dobila virus. Naravno da bi me najviše brinulo kada bi imala virus jer bih razmišljala o tome šta bi joj se moglo desiti. No, trenutno me najviše brine što je kući, što ne izlazi i ne ide u školu, te već sada ima puno gradiva, ali i to će se nadoknaditi. Njoj je teško što nije s drugarima i kaže da je njih i učiteljicu najviše poželjela. Ali sve će se to nadoknaditi, samo da ispoštujemo sve što je preporučeno – kaže Emela.
Ona dodaje da svi moramo biti svjesni da je, kada je širenje koronavirusa u pitanju, odgovornost na pojedincima.
– Zanimljivo je da moju kćerku i njene saputnike kada su ulazili u zemlju niko nije pitao gdje su bili, a kući su se autom vraćali. Sve ovo počiva na savjesti pojedinca. Ja sam mogla i da ne kažem da je dijete bilo u Italiji i mogla sam je pustiti da ide u školu. Međutim, to nije moje opredjeljenje. Morate znati i to da u ovakvim situacijama ne može sistem preuzeti odgovornost i ovo je nešto u čemu svi trebamo učestvovati. Ne tiče se ovo samo države, parlamenta, skupštine ili doma zdravlja. Ovo je problem koji nas sve tišti, a sistem ne može kontrolirati ponašanje svakog od nas. Ne postoji tako savršen sistem – objašnjava ona na kraju razgovora.