Šta mi bi s djetetom, Bože dragi! Rekao mi je samo: “Majko, odoh da operem auto, vraćam se brzo.” I, eto, ne vrati se. Cijeli sam život dala da ga podignem, izvedem na pravi put. Ovo su jedine riječi koje je izgovorila Suada, majka ubijenog Adnana Salčina, sina ratnog heroja Ramiza, prilikom jučerašnje posjete novinarske ekipe Dnevnog avaza
U porodičnoj kući, gdje je Adnan živio s majkom, žive i djed Šaban te brat Mirza, koji je ostao na mjestu ubistva mlađeg brata. Djed Šaban ne plače. Samo mu povremeno podrhtava brada. Kaže da ono što je on za svojih 86 godina doživio, ne bi poželio nikome.
– Kada se mali (Adnan, op. a.) rodio, jedna osoba mi je kazala da će “otići kada mu bude najmilije živjeti”. Nisam vjerovao da ću ja to vidjeti svojim očima. Ma, volio bih da me progutala crna zemlja – priča djed.
Adnan nije bio zaposlen. Elvira, supruga njegovog brata Mirze, kaže da je uskoro trebao početi raditi u policiji. Čekao poziv.
– Bila sam na poslu kada sam doznala šta se dogodilo. Kroz glavu mi je prošla misao kako reći majci, koja je izgubila muža, koja se borila za svoju djecu – govori Elvira.
Komšije i prijatelji okupili su se u kući da iskažu saučešće članovima porodice. S nevjericom, potiho su pričali o onome što se dogodilo. Komšinica Beradija Habibović među prvima je bila u kući Salčina.
– Svi smo u šoku. Došla sam i nisam imala hrabrosti da kažem Suadi (Adnanovoj majci, op. a.). Čekala sam da dođe još ljudi da joj se nešto ne dogodi – kaže ona.