Visoka stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini i regionu nadređenima daje mnogo prostora za psihičko zlostavljanje na radnom mjestu, smatraju stručnjaci za mobing.
Mobing je veoma zastupljen u Bosni i Hercegovini, prema riječima Emine Begić, predstavnice Udruženja za pomoć osobama zlostavljanim na radnom mjestu Stop mobbing, i praznik rada koji se obilježava 1. maja teško je proslavljati s obzirom na okolnosti.
“S obzirom da živimo u društvu u kojem je svaki vid nasilja jako izražen, praznik rada je mala stanka od svih problema koji se opet vraćaju u ponedjeljak”, kaže Begić.
Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, centralne institucije koja se zalaže za ljudska prava, prošle godine je zaprimio nešto manje od 70 prijava slučajeva zlostavljanja na poslu. Begić kaže da to nije reprezentativan broj za pravo stanje u društvu.
– Psihološke traume –
Kao osoba koja se svakodnevno bavi problemima pojedinaca nad kojima se mobing vrši, Begić smatra da razlog što žrtve ne žele javno govoriti o svom problemu leži u “strahu od gubitka posla, stigmatizacije, sredine u kojoj žive i od etiketiranja kao žrtava mobinga”.
Statistike pokazuju da je psihičko zlostavljanje na poslu više izraženo nad ženskim spolom. Kao ranjiviji spol žene su jako izložene, pogotovo one koje su veoma obrazovane. Begić pojašnjava da nadređeni na taj način žele onemogućiti njihovo napredovanje.
Također, upozorava na alarmantno stanje u zdravstvu zbog velike konkurencije koja za posljedicu ima borbu za radno mjesto na “grub i ružan” način.
“U zdravstvu je velika konkurencija i imate veliki broj šefova koji se koriste različitim vrstama psihološkog terora ne bi li ugrozili uposlenika i u ekstremnim slučajevima ga izbacili sa radnog mjesta”, kaže Begić.
U javnim, kao i u svim drugim ustanovama koje pružaju usluge njihovi korisnici direktno osjete posljedice nezadovoljstva uposlenika koje proizilazi iz njihovog degradiranja, ponižavanja, sputavanja i ostalih vidova zlostavljanja.
Begić naglašava da velika količinu stresa koju žrtva mobinga osjeća: depresivnosti, manje vrijednosti i anksioznosti znatno utječu na radnu aktivnost.
“Posljedice mobinga nisu svrstane kao neki medicinski problem ili bolest, ali posljedice koje mobing izaziva su itekakve kada su u pitanju psihosomatske bolesti. Čovjek se osjeća iscrpljeno i to se održava na njegovo mentalno i tjelesno zdravlje”, kaže Begić.
Dodaje da tome u prilog ide i samokritičnost žrtava koje “smatraju da zaslužuju ono što im se dešava na poslu”.
“Rijetki su oni koji smatraju da taj problem mogu riješiti. Prvi korak u borbi sa zlostavljanjem je sama svjesnost o njemu. Bitno je da zlostavljana osoba ne bude uhvaćena u mrežu, da hrabro istupi i obrati se za pomoć”, pozivaju iz Udruženja.
Dok šefovi postupaju neetično i svoju moć ispoljavaju na veoma loš način umjesto da motivišu svog uspolenika da bolje radi, bitno je biti svjestan i takozvanog horizontalnog mobinga, odnosno međusobnog zlostavljanja uposlenika koje proizilazi iz konkurencije u cilju onemogućavanja napredovanja kolega.
“Osoba koja zlostavlja je osoba koja nema dovoljno jako i izraženo samopouzdanje i stav, ne zna drugi način na koji bi se mogla dokazati kolegi i usatnovi u kojoj radi i bira lakši put do bolje pozicije”, kaže Begić.
– Strah od posljedica –
Mobing je oduvijek postojao, nije novi fenomen, ali sadašnje društvo mu daje mnogo prostora, komentira Begić i poziva da radnici postanu svjesni ovog fenomena koji, kako kaže, počinje malim koracima, vrijeđanjem, ispoljavanjem unutrašnjeg nezadovoljstva nad uposlenikom, a završava kažnajvanjem sredstvima koje poslodavac ima “u rukama”.
Usprotiviti se šefu u većini slučajeva znači izgubiti posao. Stoga usposlenici o takvom problemu šute. Direktna posljedica toga je nedovoljan broj statističkih podataka što institucijama nadležnim za suzbijanje mobinga otežava efikasno obavljanje posla.
“Razlog što pravne institucije ne regauju u dovoljnoj mjeri leži u nevelikom broju statističkih podataka, kao i nerealnim i nereprezentativnim podacima”, navodi Begić.
Stoga postoji općeprihvaćeno mišljenje da je mobing nekažnjivi zločin. Međutim, nadu daje pomak u protekle tri godine kada su sudovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini donijeli prve presude za mobing.
On je kažnjiv i dokazuje se saradnjom žrtve i tima pravnih i zdravstvenih stručnjaka. Begić kaže da što se manje reaguje i više dopušta da se takve stvari dešavaju, problem će biti sve većih dimenzija te stoga apeluje na sve nad kojima se vrši ova vrsta nasilja da je prijave jer mu treba stati u kraj.
E-mail adresa Udruženja putem koje sve žrtve mobinga mogu zatražiti pomoć je stop.mobbing@yahoo.com.
“Mi apelujemo da nam se ljudi obrate, mi ćemo im pomoći najbolje što možemo”, istakla je Begić.