Nisu ni slutili da će svojom zahvalnicom potvrditi da je njihov komšija počinio zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u Mrkonjić Gradu tokom posljednje agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.
Mještani sela Trijebovo htjeli su se zahvaliti mrkonjićkom ljekaru Luki Čuliću što im je tokom agresije na BiH u selo doveo vodu, pa su mu u to ime podigli i spomen pluču kod pravoslavne crkve u selu, piše bh. novinska agencija Patria (NAP).
No, kako u arhivima logoraša BiH od ranije postoji dokumentacija da su 15 kilometara dug kanal za vodu od mjesta Rogolj do Trijebova kopali bošnjački i hrvatski zarobljenici, spomen ploča u Trijebovu otkrila je da je za ove zločine odgovoran upravo mrkonjićki ljekar Luka Čulić.
„Stanovnici sela Trijebovo, zahvaljujući inicijativi i ličnom zalaganju dr. Luke Čulića u periodu od 1991. do 1996. izgradiše vodovod „Rogolji – Trijebovo“ u dužini od 15 km i dovedoše „živu“ vodu u svoje domove.“, stoji na spomen ploči u ovom selu.
Mrkonjićki novinar Ibrahim Halilović upozorio je na to da ako Čulić ima zasluge za izgradnju vodovoda Rogolji – Trijebovo on mora imati i odgovornost za sve moblizirane Bošnjake i Hrvate koje je koristio kao besplatnu radnu snagu. No, Čulić se još uvijek nalazi na slobodi.
Čulić je početkom krvavih sukoba u BiH bio predsjednik SDS-a u Mrkonjić Gradu, gdje je sprovodio politiku haškog optuženika i prvog predsjednika RS Radovana Karadžića. Prema izjavama preživjelih Bošnjaka i Hrvata, tokom agresije na BiH bio je gospodar života i smrti u ovom mjestu na zapadu Bosne. Odgovoran je za smrt velikog broja nesrpskih civila kao i za odvođenje i prisilan rad Bošnjaka i Hrvata, gdje je i ubijen veliki broj zaroboljenika.
Suad Lepir, bivši zarobljenik vojske RS u svojom logoraškom dnevniku opisuje i kako je dovedana voda do Trijebova.
– Bila nam je određena trasa i dužina koliko je dnevno ko trebao iskopati. Svaki od nas je morao iskopati saommetara kanala, iskopati zemlju i kamenje u dubini metar i dvadeset centi, širine kanala oko pola metra…. Kada se sjetiš da radiš bez plaće posao nalik na prisilni rad, samo što nisi svezan, a čuva nas naoružana policija – ispada sasvim isto kao i da si svezan – navodi se u dnevnicima Lepira, piše Patria.