– Pitam ih uvijek pa šta čekaju, što žive u tim zemljama poput Njemačke, njihove ih čekaju pa neka se vrate.
Muškarac iz Srbije po imenu Rade, podijelio je unutar grupe “Srbi u Frankfurtu i okolini” status svoje prijateljice Karmen, koja je podstaknuta objavom žene po imenu Aleksija, obrazložila zbog čega živi u Njemačkoj, te i zašto misli da je ona, makar po njenom mišljenju, jedna od najboljih zemalja za život u svijetu.
“U Njemačkoj se prošlost ne uljepšava”
Zemlja u kojoj živim preko 30 godina, čiji službeni jezik sam naučila za godinu dana jer sam to prvo želela, je zemlja koja pokušava spajati ljude ekonomskom saradnjom, razvojem kulture, multikulture, jednakosti među ljudima, negovanjem umetnosti i nad svim poštovanjem ljudskih prava. Na ulicama njemačkim (što je slučaj sa skoro svim bogatim evropskim državama) ćete videti ljude poreklom iz svim mogućih zemalja, čuti raznovrsne jezike. U ovoj zemlji živi oko 85 miliona ljudi i preko 170 nacija.
U ovoj zemlji se prošlost ne uljepšava već se kristalno jasno suočava sa istinom i zapamtite, ovdje se i praunuče stidi svojh predaka zbog počinjenih zločina u Drugom svjetskom ratu. I zapamtite, niko ne govori “srušena je savezničkim bombardovanjem poznata operna kuća u Drezdenu, Lajpcig i Berlin su do temelja srušeni”. A ne, oni to gledaju kao surovost koju su izazvali i za to su krivi samo nemački nacisti, koji su pokorno išli za onim nitkovom austrijskim Hitlerom, zlo koje su izazvali kako svojim građanima, najviše svojim zemljacima Jevrejima i Jevrejima po drugim zemljama, a potom cijelom svijetu.
U ovoj zemlji su bile mnoge revolucije.
U ovoj zemlji su žene mogle glasati od 1919. i to od svoje 20. godine.
Milion puta sam čula, a to vrijedi i za domaćine drugih modernih država, kako su “Njemci glupi, nemaju pojma, bezdušni su, ne vole decu kao drugi “topli narodi”, ovakvi-onakvi”. I to govore oni koji su se dovukli u ta društva iz domaćeg siromaštva, bede i korupcije. To govore oni u čijim zemljama se silovanja ne kažnjavaju, u kojima žena nema zaštitu kao u Njemačkoj, u kojima je nebitno šta i koliko znaš nego jesi li politički vazal i ko ti je ćaća, u kojima je više kupljenih diploma a oni sa pošteno stečenim diplomama su otišli – u ovu zemlju u kojoj sam i ja a i u druge; Austriju, Norvešku, Britaniju, Francusku…
.
“Baš selja ne voli muzeje”
Pitam ih uvijek pa šta čekaju, što žive u tim zemljama poput Njemačke, njihove ih čekaju pa neka se vrate. Naravno, lova je u pitanju, slobode, prava, uređena i bogata država u kojima uživaju sva ta prava, a koje su “glupi” Njemci i Njemice stvorili. Ti ljudi nikad nisu otišli obići lepote nemačke zemlje, nemaju pojma o bogatoj istoriji, nikad nisu videli dvorce koje milioni turista iz celog sveta posećuju, kao što su zamak Eltz koji datira iz 12. veka ili prelijepi dvorac Neuschwanstein, a ovaj drugi je kad ga je Walt Disney video bio inspiracija za onaj dvorac, simbol na njegovim filmovima. U Rhein-Main području se nalazi najviše dvoraca i tvrđava u celoj Evropi. Ali šta će to našem selji, on nema pojma ni da postoji muzej-kuća Betovena, da je on finansirao i podržavao onaj muzej Seckenberg u Frankfurtu, a kamoli šta drugo da znaju. Nikad takvi nisu posetili Heidelberg, parkove koje su davno nemačke princeze i kraljice obogatile svim pa i vrlo retkim cvećem i drvećem iz celog sveta, niti muzeje poput Seckenberg, u kom su sve epohe svetske istorije, ni muzeje brodarstva, automobila, mašina, a još manje su se setili posetiti konc-logore koji se čuvaju kao opomena, sa svim mogućim informacijama o ljudima koji su tu ubijeni. Nisu išli ni na izložbe, ni na sajmove razne, pa ni knjiga, od kojih je velesajam u oktobru svake godine u Frankfurtu najveći internacionalni sajam knjiga na svetu. Svake godine je neka zemlja predstavljena svojim delima i autorima.
Ako neko rado putuje, od Sjevernog mora kod Cuxhaven do poznatog Ostsee, pa do legendarne Švarcvald šume u Bajernu, trebaće vam godine da sve obiđete. I Njemci nikad neće reći – moja zemlja je najljepša, već su oni jedni od najvećih putnika na svijetu jer žele da se dive drugim zemljama.
“Sretna sam što su mi djeca rođena ovdje”
Ne, tim nekim strancima, onim ljudima koji su pobjegli od sirotinje i mraka u svojim zemljama je highlight kad odu na godišnjem odmoru u svoje selo sa evrima, pa da pokažu “kako su uspeli”svojim zemljacima koji kubure kako će sutra preživeti.
Pa da, uspeli su u zemlji “glupih Njemaca”. Veću glupost nećemo nikad čuti. Ali veći krkanluk i licemerstvo ne postoji od onog momenta kad takvi pravdaju Putlera i njegov rat. E, to je već highlights idiotluka i licemjerstva. Niže ne ide. I niko od njih ne bi ni u snu istočno od Njemačke maknuo, a kamoli za Rusiju.
Meni je ogromno zadovoljstvo i sreća što su mi deca rođena u ovoj i ovakvoj državi i smatraju je svojom domovinom, a meni je ona izabrana domovina jer mi odgovara po svemu, počev od mentaliteta pa sve ostalo gore nabrojano. Nikad, apsolutno nikad je ne bih napustila jer bi mi gubitak na svim poljima bio ogroman. Nije savršena, toga nema nigde, ali je jedna od najboljih država na svetu, sa tendencijom da bude još bolja.
Voljeti neku zemlju i pripadati joj se ne određuje slučajnošću već s onim osećajem slobode, prava i mira koje nam pruža i koje treba poštovati.
I nadasve moja veza sa Ustavnim zakonom ove zemlje je najčvršća. To me i veže za ovu zemlju. Kad ne bih stajala iza svakog paragrafa tog zakona, a tako i poštovala nezavisnost sudstva te zakon glasanja, ne bih jednog dana ovde živjela. Ujedno pomno pratim uvođenje još modernijih zakona, neki su već u skandinavskim zemljama uvedeni.
To je snaga jedne države – kad bogata i uređena i dalje traži bolje a pri tom se ne ustručava učiti od drugih. E, to je moja zemlja, izabrana razumom i srcem. Nemačka.
A gdje su moja djeca – to je moja glavna domovina.
Sve druge zemlje volim, sve imaju svoje lepote, pogotovo one u kojima sam ili rođena ili odrasla, volim ih na sasvim drugi način, nekim drugim vezama ali niti u jednoj ne bih živela.
Hvala na čitanju, a najviše hvala Aleksiji koja me motivisala za ovu objavu”, stajalo je u opisu objave na Fejsbuk stranici “Srbi u Frankfurtu i okolini.”