Ponedjeljak, 27 svibnja, 2024

Brutalna poruka Balkanca nakon posjete rođacima u Njemačkoj: To je pasji život, vratili bi se, ali im ponos ne dozvoljava

Preporučeno

Muškarac iz Srbije koji je nekoliko puta okušao sreću van svoje domovine podijelio je iskustvo o životu onih koji su u potrazi za boljim životom rodni kraj zamijenili za tuđinu. Iskustvo Viktora Veličkovića, koje je izazvalo brojne reakcije na društvenim mrežama, prenosimo u cijelosti:

“Jedan od tužnijih momenata u životu jeste onaj kada svoj dotadašnji život pakujete u nekoliko kofera, napuštate sve svoje i odlazite u nadi da će tuđe Sunce da vas ogreje jače od onog vašeg iz domovine. I mnogi ne znaju kako vam je kad odete, zašto plačete svaki put kad čujete “Lijepo je doći u svoju čaršiju, lijepo je imat svoju avliju, malu ali ipak dragu i majku na kućnom pragu da te dočeka” i koliko biste željeli da se vratite, ali vam ponos ne da, iako vam ne teče med i mlijeko, a pare tek ne berete na granama.

Možda je u neka zlatna vremena moglo da se ode u inostranstvo i zaradi novac za jednu kuću sa lavovima u rodnom mjestu, danas teško da naši preko mogu da prespoje prvi i poslednji u mjesecu rasterećeno. I zato vas pitam – zašto to sebi radite? Zašto za male pare živite daleko od porodice, prijatelja, svog jezika i te avlije za kojom plačete u nekim balkanskim birtijama u kojima se konobarice vaćare sa sredovječnim muškarcima-gastarbajterima da im izvuku koji euro bakšiša više? Je l’ zbog toga da selo misli da ste uspjeli u životu, da vam se dive kad dođete i govore da ste se spasili bijede i pune vam ego bez ideje kako živite u tuđini dok oni ovde divane sa kumovima, drugovima i komšijama?

Da ne bude da pričam napamet, sam sam imao dva puta priliku da odem odavde – prvi put kao gospodin-čovjek sa stipendijom Karlovog univerziteta da studiram u Češkoj – otišao i vratio se za kraće od mjesec dana. Ok, bio sam klinac, nezreo, propustio priliku. Drugi put sam otišao na work&travel u Njujork, konobarisao od jutra do sutra i vozio dostave. Super iskustvo, ali jedva sam čekao da se vratim kući poslije pet mjeseci. A vratio sam se sa 10 kila manje i pečatima na bradi od stresa.

No, nebitan sam ja, nego samo da svom stavu dam legitimitet.

Život na rate i lizing na njemački način

Nedavno sam bio kod rođene sestre koja živi u Frankurtu. Tamo je već četiri godine. Živi sa vkerenikom, barem je našla ljubav svog života tamo i lokepo joj je. I hvala Bogu planira da se vrati sa njim jednog dana, jer je i on čovkek sa Balkana. Ali, ona je snalažljiva i spretna. I sreća da je tako. Meni je život koji se tamo vodi bio jako tužan. Prosto, jedan pasji život. A zašto? Pa, zato što uglavnom radite poslove koje puritanci i arijevci rođeni Njemci ne žele da rade, vi mislite da vas plaćaju dostojanstveno, a to je za njihove standarde ipak prebjedno.

I tako, niti brata, niti druga u blizini, radiš pet ili šest dana od jutra do sutra da bi taj sedmi otišao u neku kafanu da čuješ naš jezik ili pjesmu. A to su šupe od lokala, blago rečeno, tu se pije, kocka, penje na šankove i grli i cmače sa konobaricama, razuzdano ponaša u svakom smislu, jer – to je jedini dan za izduvavanje ventila.

Sve je na lizing, sve je na rate, ide se iz kredita u kredit i ima možda malo samo mirniji san. Ako nemate košmare, kao osoba iz sledećeg primjera. Naime, kad sam već otišao da obiđem sestru, obiđoh i jednu baba-teku koja u rodnom selu ljetos uradila novu fasadu i PVC stolariju, a u Njemačkoj joj isključili struju.

I poslije pitam – za čije babe zdravlje se mučite tamo? Ok, daleko je i ovdje od bajnog, i da – jeste tamo mnogo uređeniji sistem, ali često nemate vidnu i opipljivu materijalnu dobit, nemate ni emocionalnu ispunjenost, kod ljekara vučete prevodioca bukvalno, preživljavate umjesto da živite, a onda naručujete džek i kolu kad dođete ovdje, govorite “ja, ja” umjesto “da” i “halo” umjesto “zdravo”, jer, ako vam već nije lijepo u životu, neka drugi misle.

I da, kad budete navodili kako vam je zapravo super u Njemačkama, napišite i koji posao radite i za koji novac. Da vam puca kičma na bauštelima može i ovdje, i kod nas danas građevinari zarađuju više od ljekara. I nije ovo nikakav PR za bolji život u Srbiji, navodim činjenice o “obećanim zemljama” i “američkim snovima” koji na javi izgledaju mnogo gore nego dok i sanjate.

I još jedna stvar na kraju – ovo neka bude moj manifest, ne moje soljenje pameti. Ako odlazite, odite kad imate jako dobar razlog. Ako vam je već duhovno uskraćeno tamo, bar materijalno nek se isplati.

A sad, dragi moji u tuđini, adio, i ko zna gdje, i ko zna kad…”

Izdvajamo

Izdvajamo

Popularni proizvođač čokolada dobio rekordnu kaznu

Američki gigant mora da plati rekordnu kaznu od 337.5 miliona evra zbog manipulisanja tržištem u EU. ​Proizvođač čokolada Milka...

Još vijesti za vas