59. Evrovizija u Kopenhagenu prolazi u znaku brojnih iznenađenja. Ona su doduše, kako to već obično biva, za neke prijatna ili čak istorijska, za neke neke. Evropa je glasala i izabrala još deset finalista. “Ne pada mi na pamet da se obrijem. Ja nisam žena, kod kuće sam zapravo jedan lijeni muškaraca. Lik koji tumačim, osmišljen je namjenski. Želim svima da pokažem kako je sve moguće, kada u nešto vjerujete”, izjavila je Končita Vurst (Conchita Wurst), jedna od sinoć izabranih finalista.
Austrija otkad postoje dva evrovizijska polufinala (2005) nije imalo mnogo sreće sa svojim predstavnicima u posljednjih desetak godina. Ali i oni kojima je to pošlo za rukom, nisu se baš proslavili zavidnim plasmanom u finalnoj večeri. Ovoga puta bi se to moglo promijeniti. Najveću pažnju od apsolutno svih učesnika, u svakom pogledu, privlači 25-godišnji Tomas Nojvirt, koji za sebe kaže da je “polno neutralan”.
Končita: “Bradu, neću obrijati”
Najveću pažnju publike sinoć je privukla takmičarka iz Austrije Conchita Wurst
Travestit iz Beča, rodom iz Gmundena, nije ni prvi, a zasigurno ni posljednji pripadnik LGBT zajednice, među evrovizijskim takmičarima. Ipak, odavno se nije diglo toliko prašine oko nastupa jednog besprijekorno našminkanog muškarca u dugoj haljini. Bjelorusija je brže bolje pokrenula peticiju, zahtjevajući da se prenos tokom njegovog nastupa prekine (što se uprkos brojnim špekulacijama, na kraju ipak nije dogodilo). A iz Moskve su stizali komentari kako “austrijski perverznjak vrijeđa Ruse”. Ipak uzaludno, jer Tomas je na kraju ipak ušao u finale, a uvrede sa istoka Evrope, nimalo ga ne dotiču.
U finale koje će biti održano u subotu, 10. maja, ušli su i Slovenci, potvrdivši time da podrška “iz susjedstva” nije neophodna da bi se ostvario dobar rezultat. Doduše, u međuvremenu se zavrtjela nova teza, kako je Sergeja Ćetkovića (u finalu nastupa osmi) i Tinkaru Kovaču (pjevačicu i autorku sa značajnim evrovizijskim iskustvom), u finale ugurala dijaspora, koja nevažno iz kojih krajeva bivše Jugoslavije, nije imala za koga drugog da glasa. Čak i da u tome ima neke logike, ne bi trebalo zaboraviti da o sudbini takmičara odlučuje i stručni žiri, a u njihovim redovima nema mnogo Zapadnom Balkanu naklonjenih muzičara i ljudi iz svijeta zabave.
“Čudan je to osjećaj, teško ga je opisati. Ali kada sam izašla na scenu imala sam utisak kao da je cijela Slovenija uz mene. Mala smo mi zemlja sa svega dva miliona ljudi”, rekla je Tinkara Kovač, koja se ne odvaje od svoje flaute, nazivajući je u gotovo svakom intervjuu svojom trećom rukom (u subotu će nastupiti sedamnaesta).