Istraživanje objavljeno u časopisu “Nature” donosi nova saznanja o uticaju naslijeđenih gena na razvoj tumora. Stručnjaci ističu kako genetska raznolikost igra ključnu ulogu u tome zašto neki pušači nikada ne obole od raka pluća, dok se ova bolest može pojaviti kod osoba koje nisu pušile. Ova otkrića imaju dalekosežne posljedice za buduće strategije prevencije raka.
Nova studija iz časopisa “Nature” istražuje naslijeđene gene i njihov značaj u razvoju tumora, posebno nakon izlaganja štetnim tvarima iz okoline. Ova tema dugi niz godina zbunjuje medicinske stručnjake, koja nastavlja da istražuje zašto neki pušači nikada ne obole od raka pluća, dok se slična bolest može javiti kod ljudi koji nikada nisu pušili. Istraživanja pokazuju da čak i male naslijeđene genetske razlike mogu značajno promijeniti način na koji se tumori razvijaju.
Prema saznanjima istraživača, strategije za prevenciju raka u budućnosti trebale bi uzeti u obzir genetsku raznolikost i naslijeđenu strukturu pojedinaca. Ovi nalazi naglašavaju da genetska podloga može uticati na mutacije, napredak tumora, a također i na odgovor organizma na terapije.
Fascinantni dokazi
Sam Godfri iz organizacije Cancer Research UK ističe: “Ova studija pruža fascinantne dokaze da naši naslijeđeni geni mogu imati veliki utjecaj na razvoj raka nakon oštećenja DNK.” Dankan Odom, vođa istraživanja na institutu CRUK Cambridge, dodaje: “Prvi put smo uspjeli pokazati u kojoj mjeri genetska podloga utiče na procese mutacije i puteve koji vode ka razvoju tumora.” Istraživači su koristili četiri genetski različita soja miševa kako bi simulirali raznolikost prisutnu među ljudima, izlažući ih zvaničnoj dozi poznatog kancerogena iz jetre.
Ova supstanca, dietilnitrozamina, poznata je po tome da izaziva oštećenje DNK, što može rezultirati mutacijama koje doprinose rastu tumora.
Različiti putevi do istog ishoda
Iako su svi miševi primili istu količinu kancerogena, tumori su se razvijali različitim putevima, zavisno od genetske podloge. Istraživači su analizirali skoro 600 tumora kako bi rekonstruisali procese njihovog nastanka i razvoja. Iako mnogi tumori aktiviraju iste biološke procese koji omogućavaju rast raka, koristili su različite mutacije i genetske promjene da dođu do istog ishoda.
Sara Ajtken, autorica studije i docentiica na Medicinskom fakultetu Jejl, naglašava: “Ako genetska podloga utiče i na rizik od raka i na evolucijski put tumora, buduće strategije prevencije i ranog otkrivanja morat će uzeti u obzir naslijeđenu genetiku i raznolikost populacije.”
Naučnici takođe smatraju da bi naslijeđena genetika mogla uticati na reakciju organizma na terapije, uključujući hemoterapiju i radioterapiju. Ajtken dodaje: “Reakcije na lijekove protiv raka vjerovatno se razlikuju u zavisnosti od naslijeđene genetike pojedinca, pa ćemo možda morati prilagoditi dijagnostiku i liječenje tome.”
Ako se ovi rezultati potvrde i kod ljudi, mogli bi otvoriti put ka personalizovanijem pristupu u izboru terapije i procjeni rizika od bolesti. Godfri zaključuje da je potrebno još istraživanja kako bi se bolje razumjelo šta ovo otkriće znači za ljude, ali naglašava da bi moglo promijeniti dosadašnje razumijevanje nastanka raka i unaprijediti strategije borbe protiv ove bolesti.