Četiri godine nakon realizovanja generacijskog projekta i osnivanja koncerna Elektroprivrede BiH rudari sedam bh. rudnika koji su ušli u ovaj koncern sjećaju se boljih vremena. Ti dani su, sudeći prema izjavama čelnih ljudi u rudarskim sindikatima, svitali prije osnivanja koncerna i u pregovaračkom periodu, kada su rudarima obećavani projekti koji do danas nisu realizovani.
Fikret Mehić, predsjednik Sindikata rudnika Kreka, najvećeg zavisnog društva u koncernu, kazao nam je kako rudari trenutno prolaze kroz najteži period u svom poslu, piše Oslobođenje.
– Situacija u rudniku Kreka za rudare nikad nije bila lošija. Za to je kriva i vlast sa svojim maćehinskim odnosom prema rudnicima, ali i Elektroprivreda, koja je zapostavila tuzlanske rudnike. Dokaz za to je i ulaganje od samo dvadesetak miliona maraka u Rudnik Kreka, koji ima oko tri i po hiljade rudara, dok je u Rudnik Kakanj, koji ima hiljadu i po rudara manje, uloženo sedamdesetak miliona KM, kazao je Mehić.
Od trenutka stupanja u koncern, Rudnik Kreka je, uglavnom kroz penzionisanja, izgubio oko hiljadu radnika, dok nijedan u međuvremenu nije zaposlen. Zbog svega ovoga, Mehić je kazao kako je došao kraj ovakvim odnosima, te da će rudari insistirati na implementaciji druge faze projekta udruživanja, koji bi se trebao okončati najdalje do 2017. godine.
– Druga faza podrazumijeva da termoelektrane i rudnici zajedno čine proizvodni proces u koncernu, odnosno da imaju isti status unutar koncerna. Ukoliko se ovo ne desi, rudnici su osuđeni na propast, dodao je Mehić.
Predsjednik Sindikata rudara FBiH Sinan Husić nam je, komentarišući trenutno stanje u rudnicima, kazao kako je vrijeme da se ulaganja u rudnike pod hitno promijene, te da Elektroprivreda treba ispoštovati ono što je obećala u periodu kada se pregovaralo o osnivanju koncerna.
– U posljednje četiri godine, računajući i sredstva koja se planiraju utrošiti do polovine ove godine, iz koncerna je u rudnike uloženo oko 160 miliona KM, umjesto gotovo 300 miliona, koliko je nakon zaključivanja ugovora o udruživanju obećano. Međutim, realne potrebe za ulaganjima u rudnike su oko 400 miliona KM i to se samo odnosi na nabavku i remont opreme, kazao je Husić.
Poslovanju rudnika ne pomažu ni dugovanja prema dobavljačima, koja je prvobitno trebala preuzeti Elektroprivreda. Međutim, u toku pregovora došlo je do naglog preokreta i ta su dugovanja ostavljena na teret rudnicima, te dodatno otežala njihovo poslovanje.
– Dugovanja prema dobavljačima trebala je preuzeti Elektroprivreda, međutim, u samom procesu je to izmijenjeno, pa je Elektroprivreda izlobirala kod parlamentaraca da ta dugovanja ostanu na rudnicima, dodao je Husić.
Dok se zavisni rudnici u koncernu Elektroprivreda bore da ostvare pozitivne rezultate, iz Rudnika mrkog uglja Banovići poručuju da uglja imaju napretek, ali i da su izloženi stalnim pritiscima zbog činjenice da nisu stupili u koncern.
– Stalno smo izloženi pritiscima, ali ne razumijemo zbog čega je to tako. Valjda je dobro to što BiH i Tuzlanski kanton imaju jedan jak rudnik, kazao je Safer Mušanović, predsjednik Sindikata RMU Banovići.
RMU Banovići godišnje isporučuje ugalj i tuzlanskoj Termoelektrani, i to više od milion tona visokokvalitetnog lignita. Samo u prošloj godini, prema Mušanovićevim riječima, Banovići su imali veću otkrivku nego svi rudnici u koncernu zajedno.
– Nijednog trenutka nismo zažalili što nismo stupili u koncern. Mislimo da to udruživanje, kako sada stvari stoje, ne može rudnicima ponuditi opstanak, niti od njih napraviti kičmu energetskog sektora, pogotovo u TK-u, kazao je Mušanović.