Samohrani otac Samed Džinalić je sa svojih petero djece živio u kući koju je u noći s utorka na srijedu izgorjela u mostarskom naselju Salakovac. Kad je izbio požar, Samed je bio u Tešnju, a djeca kod njegovih roditelja u obližnjoj kući.
”Sreća je što niko nije bio u kući kad je zapaljena. Osoba koja je zapalila kuću parkirala je ispred kuće, uzela kanister i zapalila kuću”, rekao je Samed za Bljesak.info.
Samed kaže kako je palikuća iz kuće vjerovatno uzeo neke stvari, dok su ostale stvari izgorjele ili su uništene prilikom gašenja požara. U cijeloj kući nije izgorjela samo jedna prostorija, međutim u njoj se ne može živjeti.
Kako kaže djecu je smjestio kod svoje majke, a najgore od svega mu je što kuća nije u njegovom vlasništvu.
”Žao mi je što je cijela kuća uništena, a još gore mi je što nije moja. Čovjek mi je dao da tu živim, povjerio mi je kuću i sad je zapaljena”, kaže Samed.
”Mi smo bili u Tešnju. Sin me zovnuo i rekao da gori Samedova kuća. Iznutra se ”čuo” dim i kad su vatrogasci otvorili sve je planulo”, priča Samedova majka i ponavlja da je najbitnije da niko od Samedove djece koji su uzrasta od 1,5 do 11 godina nije povrijeđen.
Kuća u kojoj je Samed živio u vlasništvu je Borislava Lojpura, koji živi u Banjoj Luci.
”Ne vjerujem da je ovo nešto na nacionalnoj osnovi. Činjenica je da je izgorjela srpska kuća, međutim ko će znati šta je tu bilo”, rekao je Nedjeljko Lojpur, stanovnik Salakovca.
Kako je Nedjeljko rekao, prije dva mjeseca gorjela je kuća porodice Mitrić. Ta kuća je zapaljena baš kao i kuća porodice Pantić 2016. godine.
U istom mjestu gorjela je i prije nekog vremena i kuća u kojoj žive Bošnjaci.
”Kuće jesu gorjele, međutim mi se ne osjećamo nesigurno ovdje”, rekao je Lojpur.
Lojpur kaže kako je u ovom naselju prije rata živjelo 70 porodica srpske nacionalnosti.
”Danas u selu ima pet srpskih obnovljenih kuća. Ko je tražio da mu se kuća obnovi, obnovila mu se”, ističe Nedjeljko.
Kaže kako je zadovoljan životom u Salakovcu, te ističe da svatko tko zna raditi može sebi stvoriti egzistenciju u Salakovcu i Mostaru. ”Što se nas tiče mi se ovdje sigurno osjećamo i nije nas strah”, zaključuje Lojpur.