Bosna i Hercegovina se suočava s drastičnim društvenim promjenama, pri čemu sve više građana živi samo. Ova transformacija donosi brojne demografske, socijalne i zdravstvene izazove, a stručnjaci upozoravaju da će posljedice biti dalekosežne. Nestanak nekadašnjih velikih porodičnih domaćinstava znači promjenu u načinu funkcioniranja društva.
Sve je više domaćinstava u Bosni i Hercegovini u kojima živi samo jedna osoba. Ova pojava ima nekoliko uzroka, uključujući iseljavanje mladih, kasnije sklapanje brakova, manji broj djece, te razvod. Stariji građani često ostaju sami u porodičnim domovima nakon što njihova djeca odu.
Ova tendencija posebno je očita u manjim gradovima i selima širom Bosne i Hercegovine, gdje su kuće izgrađene za brojne članove porodice sada često dom jednoj ili dvije osobe. Ova promjena nije samo statistička, već značajno utiče na način života i funkcioniranje porodica, komšiluka i lokalnih zajednica.
Kroz generacije u Bosni i Hercegovini su dvije ili tri generacije živjele pod istim krovom, ali sada se taj trend smanjuje. Sve više ljudi bira samostalan život, bilo iz izbora ili iz nužde. Život starijih osoba koji žive sami često se suočava s izazovima, posebno kada nastupe zdravstveni problemi ili smanjena pokretljivost, čime se dodatno ističe važnost podrške.
Odlazak mladih, bilo u druge gradove ili inostranstvo, rezultira time da hiljade roditelja, baka i djedova ostaju sami u domovima gdje su nekada živjele brojne porodice. Mlađe generacije također sve češće kasne s ulaskom u brak ili odlučuju živjeti samostalno. Stoga, samački život više nije karakterističan samo za starije građane.
Ova situacija postavlja izazove pred zdravstvene i socijalne institucije. Povećanje broja samačkih domaćinstava otvara pitanje spremnosti sistema da se suoči s ovom promjenom. Osobe koje žive same često nemaju podršku u svakodnevnim obavezama, poput odlaska ljekaru ili suočavanja s iznenadnim zdravstvenim problemima.
U narednim godinama, potreba za uslugama kućne njege, socijalne pomoći i organizovane podrške starijim osobama mogla bi postati još izrazitija. Način na koji se društvo organizira i pruža podršku neće samo uticati na demografske podatke, već će oblikovati i strukturu društva, porodične odnose i opšti način života. Dok se broj samačkih domaćinstava povećava, Bosna i Hercegovina ulazi u period u kojem će podrška porodice biti sve manje dostupna, dok će odgovornost institucija i lokalnih zajednica postati sve važnija.