– Sadašnje generacije mladih susreću se s posljedicama ratnih dešavanja, s tranzicijom i ogromnom socijalnom nesigurnošću, a potrebno ih je pokrenuti. Poplave su pokazale da imamo vrijednu i dobru omladinu, poručila je Irfanka Pašagić
U pogledu multikulture i dijaloga u Srebrenici je bio postignut veliki korak naprijed, ali nakon što su roditelji počeli potpisivati peticiju da se sa radnog mjesta udalji vaspitačica Lejla Avdić samo zbog toga jer je pokrivena, teško je reći da je i dalje tako, izjavio je Nemanja Zekić, predsjednik Udruženja “Adopt” na međunarodnoj konferenciji pod nazivom “Može li Evropa bez multikulture”, koja se održava u Tuzli, javlja Anadolu Agency.
“Čini mi se da smo se vratili nazad. Srebrenica je često u fokusu i život se odvija pod pritiskom, zbog čega su mnogi napustili ovo mjesto. Međutim, na nivou pojedinca, mi nemamo problema u pogledu entitetskih linija razdvajanja, a nemamo ni dvije škole pod jednim krovom. Naš najveći problem su nezaposlenost i korupcija i te probleme dijelimo sa ostatkom Bosne i Hercegovine i regiona”, smatra Zekić.
Irfanka Pašagić koja je prije deset godina dobila nagradu “Alexander Langer” za rad s traumatiziranim osobama u periodu od 1992. do 1995. godine, ističe da na ovim prostorima susreće dvije kategorije mladih.
“To su oni mladi koje ja poznajem i oni koji se nalaze u statistikama. Inače, sadašnje generacije mladih susreću se s posljedicama ratnih dešavanja, s tranzicijom i ogromnom socijalnom nesigurnošću. Poplave su pokazale da imamo vrijednu i dobru omladinu koju samo treba malo podstaknuti. Mladi iz Srebrenice se bore za bolju poziciju, ali tamo ima mnogo djece koja su po ćoškovima i koja bježe od situacije u kojoj se nalaze ili ne žele da se eksponiraju. Preživjeli i oni koji tamo danas žive suočavaju se s negiranjem bola i genocida, što je nova trauma”, objašnjava Pašagić.
Pašagić napominje da se sve vrijeme spominju ogromni novci koji se slivaju u Srebrenicu, ali kada neko ode tamo po prvi put, suoči se sa realnošću i vidi potpuno drugačiju sliku.
“Većinom su u pitanju neki projekti i okrugli stolovi koji traju najduže po tri dana. Ljudi dođu, vide, ispričaju šta imaju da kažu i odu. U Srebrenici ćete vidjeti prazne ulice, na kojima je više pasa nego ljudi i to je dovoljno reći”, zaključila je Pašagić.
Jovan Divjak, penzionisani general Armije Republike Bosne i Hercegovine, ističe da nacionalisti iz reda jednog naroda odbijaju priznati genocid i da pitanje o kojem se treba zamisliti glasi: Može li Evropa bez fašizma?
“Negiraju da se u Srebrenici desio genocid, iako su svjesni šta se tamo dešavalo. Veliki je problem porodice, gdje se dešava i odakle se nosi sve što je dobro i što je loše. Prema jednoj anegdoti, bh. narodi žive u torovima. U našem smrdi, ali nam je toplo i mi i dalje idemo za našim čobanom, koji vodi nas, ovce. To je viđenje BiH, gdje 20 godina poslije genocida ima još uvijek mnogo porodica koje nisu ukopale svoje najdraže i gdje nije riješeno pitanje mladih, od kojih mnogi iz Srebrenice nemaju materijalne uslove da se školuju”, poručio je Divjak.
S porukom da razlike treba poštovati i da se od njih prave mostovi, danas se završava ova konferencija u okviru Međunarodne manifestacije “Euromediterranea 2015”. Prva ovakva konferencija održana je prije 21 godinu u ratom zahvaćenoj Tuzli, odakle su poslane poruke mira.