Jednakost svih građana u BiH je na svim područjima, od zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, školovanja pa i prava na liječenje, samo mrtvo slovo na papiru. U BiH ni biti bolestan nije isto u svim entitetima, pa ni kantonima, piše Večernji list BiH. Podijeljenost bh. društva jasno se pokazuje u zdravstvenom sektoru. Naime, u BiH postoji 13 esencijalnih listi lijekova. Još nije usuglašena jedinstvena lista. Pa tako u Federaciji postoji 11 esencijalnih listi, a po jedna u RS i na razini Distrikta Brčko.
SarajevskI kanton ima najveći proračun za zdravstvo pa je stoga i najbolja zdravstvena zaštita upravo u ovom kantonu. I dok za pojedine lijekove stanovnici drugih kantona moraju, za naše uvjete, izdvojiti basnoslovne iznose, “sretnici” koji žive na prostoru Sarajevskog kantona iste lijekove dobiju na recept besplatno. Građani su s pravom nezadovoljni. Na listama je nedovoljan broj nužnih lijekova i uvelike se razlikuje od kantona do kantona. Lista esencijalnih lijekova Federacije obvezno ulazi u kantonalne liste, ali proširenje nije dopušteno ako kanton nema dovoljno financijskih sredstava. Time je i usklađivanje otežano. “Težak je profesionalni izazov pacijentu objasniti da u Sarajevu on može dobiti neki lijek na liječnički recept, a da isti lijek s istom dijagnozom ne može dobiti, npr., u Tešnju, tj. u ZDŽ-u”, kazala je za FTV Zahida Binakaj, predsjednica Komore magistara farmacije FBiH. U BiH se najmanje troši za lijekove po glavi stanovnika u odnosu na Europu – 53 eura. U Sloveniji se po glavi stanovnika u ove svrhe troše 232 eura, a u Hrvatskoj 149 eura.
Sve češće se u javnosti pojavi podatak kako lijek o kojem ovisi život neke osobe, a koji ona sebi ne može priuštiti, u kantonu u kojoj živi košta po nekoliko stotina eura, a da taj lijek osoba s istim oboljenjem u Sarajevu dobije potpuno besplatno. Tako se građani osjećaju diskriminirano, što zapravo i jesu. Upravo je takav i slučaj s oboljelim od plućne hipertenzije koji je nedavno izišao u javnost. Naime, iako u BiH ne postoji registar oboljelih od ove bolesti, na teritoriju čitave države postoje pojedinci koji se suočavaju s posljedicama ove bolesti i kojima je potreban lijek. Naime, lijek Revatio je dostupan samo pacijentima u Sarajevskom kantonu i u RS-u, dok pacijenti iz drugih kantona FBiH moraju izdvajati više od 800 eura za njega. Radi o tako malom broju oboljelih da je to na državnoj i federalnoj razini zanemariva brojka, bez obzira na to što je lijek jako skup.
“Jedan od ciljeva borbe članova Udruženja DAH, koje čine pacijenti iz cijele BiH, jest taj da nas ne dijele ni po kojoj osnovi: ni na pedijatrijske i ostale pacijente, ni na pacijente iz Sarajevskog kantona i ostalih kantona , ni na pacijente iz Federacije i RS-a, BiH i Europe. Svi smo bolesni i svi moramo imati dostupan lijek. Ovo je diskriminacija i mi se u 21. stoljeću moramo ovako bolesni boriti i protiv toga”, kazala je predsjednica Skupštine Udruženja građana oboljelih od plućne hipertenzije “DAH” u BiH Vera Hodžić u razgovoru za Klix.ba.