Već smo se navikli na činjenicu da mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine. Većina njih traži načine kako da dođu do ekonomski razvijenih zemalja. Međutim, ima i onih koji žele ostati ali nemaju šansu da napreduju.
Organizam čovjeka reaguje na kofein jednako burno kao i na alergiju, otkrila je biologičarka Danijela Ćetković u istaživanju provedenom na pacovima.
To je samo jedan od 16 njenih naučnih radova koji su predstavljeni na međunarodnim naučnim konferencijama.
Iako je dane i noći provodila u laboratorijama PMF-a, sedmice u planinama i šumama kako bi vršila istraživanja i stekla što više praktičnog znanja posao je našla u – pekari.
“Naručujem od jaja i brašna do peći za kolače. Nisam zadovoljna, jeste da danas mnogi ljudi nemaju posla ali bih htjela da radim u struci”, otkriva Danijela Ćetković.
Konkursi za zaposlenje biologa nisu česti, a Danijela se prijavljivala na svaki. Bez političkih i rodbinskih veza kaže da je to Sizifov posao. Bila je pobornik da mladi ne trebaju bolju budućnost tražiti van granica BiH. Spoznaja da ovoj zemlji ne trebaju naučnici tjera je na drugačija razmišljanja.
“Zbog situacije kakva je ovdje gubim nadu i nemam više ni snage ni živaca da se borim sa vjetrenjačama. Ako u skorije vrijeme ne bude ništa pokušaću da izganjam stipendiju, da idem vani ili da idem da radim bilo šta samo da se sklonim odavde jer ova okolina ne utiče pozitivno što se tiče posla”, dodala je.
Priča nam o kolegama sa fakulteta koji su posustali u traženju posla, završili kurs za njegovatelje i otišli u Njemačku da rade za pristojnu platu.
U državi bez razvijene privrede diplomci prirodnih nauka nemaju šta da traže, smatraju i u Centru za razvoj karijere.
“Nema proizvodnih fabrika, nemamo mi njemački Henkel ili nešto slično i onda nema ni potrebe za takvim kadrom. Oni obično završe u obrazovnom sektoru”, kazao je Ljubiša Mićić, Centar za razvoj karijere .
Većina mladih koja dolazi na sajmove zapošljavanja ili održani banjalučki Festival karijere, imaju isti cilj – da pronađu način da odu.