Prema podacima Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, samo u januaru ove godine s evidencije nezaposlenih skinute su 2.332 osobe, od čega su njih 1.432 pronašle posao u zemlji, dok za oko 900 njih ne postoji podatak gdje su niti zbog čega su se odjavile s evidencije.
Podaci slični januarskim zabilježeni su i u decembru prošle godine, tako da sve ukazuje na to da se za samo dva mjeseca u ovom kantonu s evidencije nezaposlenih „izgubilo“, to jest otišlo u inozemstvo oko 2.000 osoba.
Iz TK odlaze kako nezaposleni tako i oni koji imaju posao. Odlaze pojedinci, ali i kompletne porodice s djecom, o čemu govore podaci o drastično smanjenom broju učenika upisanih u osnovne škole. U pojedinim općinama, kakve su Sapna i Teočak, od nekadašnjih stotinu i više učenika upisivanih u jednoj školskoj godini u prvi razred osnovne škole, trenutno je taj broj spao na samo nekoliko desetina.
– Slično ostalim općinama, i iz Teočaka ljudi odlaze. Semberija i Podrinje su krajevi koji su oduvijek imali izuzetno kvalitetne majstore i najveći broj njih danas je u inostranstvu. Iako ima onih koji odlaze s porodicama, ipak je više onih čije porodice ostaju u Teočaku, dok su oni na radu u inostranstvu. Mislim da se susrećemo s velikim problemom, a to je da već danas teško možete naći dobrog zidara, bravara, armirača ili nekog drugog majstora, jer su svi našli posao u nekoj od evropskih zemalja. Naravno da me brine takvo stanje, ali i razumijemo razloge zbog kojih ljudi odlaze – kaže za naš list Taib Muminović, načelnik općine Teočak.
Najveći broj onih koji pronalaze posao u Evropi odlazi u Njemačku, ali i u Austriju, Švicarsku… U potrazi za zaposlenjem odlaze fakultetski obrazovani, prvenstveno medicinari, zatim majstori svih profila, počev od onih u građevinarstvu do kuhara, krojača, mesara.
Vrlo ugledni privrednik iz Živinica u razgovoru za naš list navodi da ima ozbiljan strah da će mnoge bh. kompanije u dogledno vrijeme ostati bez najkreativnijih majstora.
– Imao sam šansu da od EU dobijem povoljan kredit kako bih razvijao posao u koji sam krenuo. Nažalost, kredit nisam prihvatio, jer su mi dva najbolja majstora otišla na rad u Njemačku. Kod mog prijatelja, također vlasnika jedne perspektivne fabrike koja je imala tendenciju razvoja, otišlo je pet vrhunskih majstora. Mi smo im nudili povećanje plaća, ali nismo mogli ponuditi onoliko koliko bi oni zaradili u Njemačkoj – kaže naš sagovornik iz Živinica, koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman.
– Nekad smo za Njemačku imali jednu liniju i putnike bismo kupili na raznim destinacijama, od Sarajeva, preko Tuzle, Doboja, pa sve do granice s Hrvatskom. Danas je broj putnika znatno povećan. Najviše je putnika mlađe životne dobi, koji odlaze da rade u inostranstvo. Borio sam se za ovu zemlju i kada vidim kako je mladost napušta, uhvati me očaj. Strah me da ne postanemo zemlja staraca – kaže za naš list Miralem Hadžić, službenik tuzlanskog predstavništva prijevozničke agencije „Kantić“, koja dnevno samo za Njemačku ima tri autobuske linije.