– Smrt koja se mogla spriječiti, nije morala da se desi. A ovo je ta situacija – da je njih više držalo distancu, da je više njih nosilo masku, da je manje njih sjedilo po raznoraznim feštama uz višak ića i pića, manje bi bilo oboljelih, ne bi ovako dugo i intenzivno trajalo, a nas je tako zastrašujuće malo i tako smo umorni. A posebno umorni od uzaludnih smrti, poput ove – iako ova više pogađa, neću lagati, jer je pao jedan od nas – piše dr. Salkić.
Jovan Petković, istaknuti infektolog iz Tuzle, jučer je preminuo u COVID bolnici Klinike za zarazne bolesti u Tuzli od posljedica zaraze koronavirusom. Od njega se emotivnom porukom oprostio njegov kolega prof. dr. sc. Nermin Salkić, specijalista interne medicine i subspecijalista gastroenterohepatologije.
Kako je medijima potvrđeno iz UKC Tuzla Petković nije imao komorbiditete. On je nedavno zaražen koronavirusom, a bio je smješten u COVID bolnici Klinike za zarazne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, gdje je nažalost izgubio bitku za život.
Na vijest o smrti reagovao je njegov kolega dr. Nermin Salkić.
“Danas je preminuo naš kolega, infektolog, otac, suprug… preminuo od Covid-19. Preminuo jer je radio svoj posao, spašavao živote onih koji su se zarazili tuđim nemarom, ali i one koji su se zarazili svojim nemarom, neznanjem, bahatošću… Neki dan čitam na komentarima na nekom portalu kako pojedini od ovih zadnjih, bahatih, opasnih po sebe i druge, opasnih po društvo komentarišu kako bi medicinski radnici ‘trebali da pocrkaju u ovim odijelima, jer ionako ništa ne rade, a sami su birali poziv’. Pa jesmo birali…ali ne OVO… Poznajem bolest, poznajem sivo, koščato lice smrti. Gledao sam je u oči, gledao sam je dok kosi druge, dok uzima moje najbliže, čak sam ponekada kao ljekar uspijevao i da joj otmem dušu ili dvije, na kratko ili na duže. Mi, zdravstveni radnici smo navikli na nju, dio je posla i ništa bolje ne opisuje taj naš stav nego onaj citat iz Igre prijestolja – ‘Šta kažemo Bogu Smrti? Ne danas! Ne danas!'”, napisao je dr. Salkić.
“Ali ne mogu i nikad neću moći da se naviknem na uzaludnu, bespotrebnu, preventabilnu smrt. Smrt koja se mogla spriječiti, nije morala da se desi. A ovo je ta situacija – da je njih više držalo distancu, da je više njih nosilo masku, da je manje njih sjedilo po raznoraznim feštama uz višak ića i pića, manje bi bilo oboljelih, ne bi ovako dugo i intenzivno trajalo, a nas je tako zastrašujuće malo i tako smo umorni. A posebno umorni od uzaludnih smrti, poput ove – iako ova više pogađa, neću lagati, jer je pao jedan od nas.
I tako, biće sigurno onih koji će možda ovo što ispade iz mene loše primiti, komentarisati, a iskreno, šta me briga, kako reče neko mudar, vrijeme je pametni prestanu svojim ćutanjem štediti osjetljiva osjećanja onih manje pametnih, ionako smo od aplauza svako veče u 20 sati prebrzo dogurali do ovoga sada, za šta ne postoji pristojna riječ u ljudskom vokabularu. Ako se pak, makar jedno opameti i počne da shvaća ozbiljno ovo sa čime se nosimo, biće dosta. Sutra je novi dan i sutra opet moje kolege i kolegice i moja malenkost idemo da kažemo Bogu Smrti “Ne,danas!” Bez jednog od nas…”, naveo je dr. Salkić.