Milomir Marić i Predrag Antonijević su izgladnjelog Fikreta Alića nazvali propagandom protiv Srba, cirkusantom koji je sklonjen u logor iz kojeg je, kažu oni mogao izaći kad god je ko htio
Ako slike govore hiljadu riječi, onda ona koja je prije 29 godina otkrila istinu o prijedorskim logorima govori milion i jednu riječ, a opet premalo da se opišu očaj, bol i golgota koju je preživio Fikret Alić, jedan od logoraša zloglasne Omarske kod Prijedora.
Od maja do augusta 1992. godine, koliko je logor postojao, pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske tu su doveli više od 8.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti, među njima i Fikreta Alića, čovjeka sa fotografije koju je ovjekovječio britanski fotograf Ed Vulliamy.
Fotografiju koja je cijelom svijetu pokazala istinu iza žice omalovažili su režiser filma “Dara iz Jasenovca” Predrag Antonijević i voditelj i vlasnik srbijanske televizije Milomir Marić. Izgladnjelog Fikreta Alića nazvali su propagandom protiv Srba, cirkusantom koji je sklonjen u logor iz kojeg je, kažu oni mogao izaći kad god je ko htio, no to nije prvi put da Marić vrijeđa istog čovjeka.
-Prije par godina isto me je uvrijedio Milomir Marić, sa njim je gostovao srbijanski ministar, Ivica Dačić, od tada se to vuče, pitao sam stručnjake, državu, ima li iko da stane u kraj takvim uvredama, da se tuži Marić i slični njemu, ponovo je govorio da su me vodili po cirkusu, kazao je Alić na početku razgovora za Oslobođenje.
Tačno je da je Milomir Marić ponovio gotovo iste riječi u jednoj od svojih emisija, dok je za stolom preko puta njega sjedio Ivica Dačić, a opetovano vrijeđanje posljedica je kaže Alić šutnje i nereagovanja na ovakve ispade.
-Šta da ja uradim? Ja nemam ničiju zaštitu, obični sam građanin, sve što se dešava država je dozvolila. Mi nemamo nikakva prava, samo smo brojno stanje i ko će nas zaštiti od ovakvih, pita se Alić.
Mržnja se, kaže nam, neće iskorijeniti dok su ljudi naivni, dok slušaju i podržavaju ovo. Ipak, Alić nakon svega u sebi ne nosi mržnju, ni prema Mariću, ni Antonijeviću, ni prema sličnima njima. Sa druge strane nosi ogorčenje, bol i traumatična sjećanja.
-Postoje dokazi šta sam je doživio, preživio i sa čim živim, to ne mogu osporiti ni Marić ni bilo ko. Evo me živ, sam, živi dokaz pored brojnih drugih. Postoji i knjiga koja govori o tome, “Čovjek i fotografija”. To je zapis o jednom paklu koji sam proživio, ja sam se vratio u svoj Kozarac iz Danske, da proživim dok mi bude suđeno, kazao je Alić skromno uz riječi zahvalnosti Oslobođenju.