Branko Šuman iz Gornjeg Putićeva kod Travnika još se u djetinjstvu “zarazio” stripovima i western filmovima. Toliko je zavolio kauboje, njihovu garderobu i konje kroz filmove “Sedam veličanstvenih”, “Obračun kod OK korala”, “Ringo i sedam pištolja”, Ringo puca prvi” da se i danas oblači kao da živi na Divljem zapadu, a ne na brdovitom Balkanu.
“Djetinjstvo je na neki način odredilo moj život. Western filmovi su zaista bili moja opsesija. Malo koji ‘kaubojac’ da sam propustio u kinu ‘Lašva’ u Travniku. Bio sam redovan posjetitelj, a kada sam odselio u Italiju sam dobio posao u najvećem italijanskom cirkusu. Trenirao sam konje za specijalne tačke i izvedbe, a onda i vozio kamion, odnosno životinje koje su nastupale u cirkusu”, rekao je Šuman za Anadolu Agency (AA).
Ljubav prema konjima iz filmova postala je njegova stvarnost.
“Uživao sam u tom poslu i kada sam se vratio ovdje u Putićevo prije pet godina odmah sam osnovao Konjički klub Mustang. Kupio sam sedam konja i počeo se oblačiti kao i prije pedeset godina. Šešir, traperice, čizme, prsluk, marama, kožne rukavice. Kosu sam također pustio pa su me susjedi ovdje u početku i malo čudno gledali. Kada sam vozio kamion u Italiji nosio sam se western”, govori Branko dok stavlja sedlo na Regana prije jahanja.
Danas Brankovi susjedi govore o njemu s poštovanjem. U Konjički klub Mustang učlanjuju se zaljubljenici u jahanje iz Zenice, Travnika, Viteza, Bugojna pa čak i Višegrada. Ima ih pedesetak i kada god je lijepo vrijeme prave se izleti na Bukovicu, Šantić, Devečane, Guču Goru… Cijelo selo oživi kada se okupe mladi radi jahanja.
Zahvaljujući konjima Branko je upoznao Vlašić kao svoj džep.
“Ljepote Vlašića ne mogu se upoznati ako vozite automobil. Kada jašete konja, to je već druga priča. Konj može svugdje proći. Tek tada vidite koliko su lijepe ova planina i ova zemlja. Mnogi turisti iz arapskih zemalja jahali su moje konje vlašičkim stazama. Svi su se oduševili našim rijekama, potocima, planinama, selima… Našim stadima ovaca, vlašičkim sirom, domaćinskom atmosferom u katunima”, istakao je Branko.
Konjički klub Mustang ima i rekreativno jahanje za djecu i odrasle te terapijsko jahanje.
“Ovdje dolaze djeca iz škola, vrtića, mladež i odrasli. Druže se, uče jahanje, opremati i timariti konje. Imamo ovdje i kaubojski salon pa se malo družimo veselimo i sviramo. U početku je bilo teško. Mislio sam da neću izdržati ni dvije godine, a kamoli pet koliko već radi ovaj klub”, priča svoju ispovijed Branko, te dodaje kako je imao ozbiljan razgovor sa svojim konjima nakon što su više trošili nego zarađivali.
“Rekao sam im, ako zaradite za sebe ostat ćete. Ako ne zaradite ja vas nisam kaznio, Bog vas je kaznio. Nakon toga su počeli zarađivati i meni i sebi. Zaista sam sretan što uživam u poslu koji najviše volim”, kazao je Šuman kojega su mještani već prozvali Vajat Erp. Ne samo zbog western opreme i konja nego i zbog pravičnosti.