Mali stanovi su postali najlikvidniji segment nekretninskog tržišta, a cijene po kvadratu često variraju i do 30 posto. Ova pojava, prema stručnjacima, može se objasniti različitim faktorima, kao što su potražnja i funkcionalnost stambenih jedinica.
U lokalnim sredinama, poput Beograda i Niša, primjećuje se značajan trend rasta cijena stanova, posebno manjih stanova. Naime, garsonjere i jednosobni stanovi često postižu višu cijenu po kvadratu nego veći stambeni objekti. Vladimir Živadinović, vlasnik agencije za nekretnine BOX, ističe da je ključno pravilo u ovom segmentu tržišta: “Što manji stan, to skuplji kvadrat”.
Ovaj fenomen objašnjavaju dva osnovna razloga. Prvi se odnosi na budžetska ograničenja prosječnih kupaca, dok drugi faktor ukazuje na lakšu prodaju i iznajmljivanje manjih stanova, koji su često brže rasprodani. U novogradnjama, garsonjere obično nestaju s tržišta brže nego veći stanovi, a to većinu investitora motivira da se usmjere ka gradnji manjih stambenih jedinica.
Traženje malih stanova u Beogradu
U Beogradu, mali i srednji stanovi predstavljaju najlikvidniji segment nekretninskog tržišta. Analize pokazuju da funkcionalni stanovi veličine između 40 i 60 kvadrata imaju najveću potražnju. Mirjana Todorović, vlasnica agencije Europolis nekretnine, naglašava da su tople cijene po kvadratu za garsonjere i male jednosobne stanove rezultat velike potražnje među mladim kupcima, studentima i investitorima.
“Ovi mali stanovi privlače širu publiku. Mnogi mladi ljudi traže svoje prvo stambeno rješenje, dok roditelji često kupuju stanove za svoju djecu koja dolaze na studije”, kaže Todorović.
Utjecaj dodatne sobe na cijenu
U praksi, dodatna soba u stanu može značajno povećati njegovu tržišnu vrijednost, često za 20.000 do 40.000 evra. Ova promjena ne zavisi samo od kvadrature, već i od funkcionalnosti koju dodatna soba pruža, kao što su odvojenost spavaće ili dječije sobe.
U međuvremenu, investitori također prepoznaju da dodatni troškovi gradnje ostaju slični bez obzira na veličinu stana, što im omogućava da ostvaruju višu cijenu po kvadratu na manjim stanovima. Iz tih razloga, veliki broj novih projekata uključuje povećani broj manjih stanova u ponudi.
U starogradnji, situacija je drugačija; stariji stanovi često nemaju tako mali kapacitet, jer su nekada projektanti više favorizirali veće stambene jedinice. Stoga, u novogradnji dolazi do balansiranja ponude i potražnje prema aktualnim potrebama tržišta, dok se mali stanovi pokazali kao isplativo ulaganje, posebno u kontekstu inflacije i investicija.